Čuvene statue tebanske nekropole godinama su ispuštale zvuk zbog kojeg se svijetom pronijela legenda o “raspjevanim” kipovima...
Gigantske statue Memnonovih kolosa podignute su u Luksoru, nekašanjoj prijestonici, u 14. vijeku prije nove ere kao dio hrama za egipatskog vladara Amenhotepa III.
Prema legendi, Memnon je bio vladar Etiopije koji je učestvovao u Trojanskom ratu, na strani Trojanaca, u kojem je i poginuo od Ahilovog mača. Mnoge legende govore o povezanosti Memnona i njegove majke Eje, boginje vjetra. Nakon Memnonove smrti, njegova majka je mnogo patila za njim te se smatra da jutarnja rosa predstavlja upravo njene suze. Legenda o Memnonovim kolosima upravo počiva na toj povezanosti sina i majke. Vijest o mističnom zvuku, koji se prvi put čuo poslije zemljotresa 27. godine prije nove ere, brzo se proširila antičkim svijetom. Grci i Rimlljani su ovaj zvuk pripisivali Eji, boginji koja još žali za svojim sinom, a mnogi su mislili i da je to sam Memnon, čije ime inače znači “gospodar zore”.
Šta, s druge strane, kaže nauka o ovom neobičnom fenomenu? Objašnjenja koja pruža nauka u vezi sa ovim fenomenom su povezana ili sa prirodom ili sa djelatnošću čovjeka. Strabon, grčki geograf, istoričar i filozof, nije mogao da dokuči da li zvuk dolazi iz postolja, razbijenog gornjeg dijela ili baze. Naučnici i istraživači su kasnije utvrdili da je za uzrok zvuka zaslužena priroda i fizika. Zvuk je vjerovatno izazvan porastom jutarnje temperature i isparavanjem rose koja se skupljala unutar poroznih stijena.
Dokaz koji govori u prilog ovoj tezi je i činjenica da je spomenik prestao da “pjeva“ oko 199.godine naše ere, kada ga je car Septimije Sever popravio u namjeri da dobije naklonost bogova.
Slični zvuci, mada vjerovatno rjeđi, su se čuli i sa nekih drugih egipatskih spomenika. Karnak, kopmleks hramova koji se nalazi nedaleko od Luksora, je zabilježen kao mjesto sa kojeg je stiglo najviše izvještaja o zvucima iz spomenika.
Bonus video:
