Pa šta? Čuo sam na radiju u četvrtak da su naučnici otkrili gravitacione talase i time se približili "osvitu svijeta". Prolazio sam pored kolportera koji je vikao o masakru u Siriji i raspadu zdravstvenog sistema u Britaniji. Beskućnik me zamolio za par novčića. Šta je tu stvarno bitno?
Mi shvatamo kada su u pitanju ljekovi za rak i proboji u borbi protiv Alchajmera. Možemo se nositi sa genetskim inženjeringom i boljitkom u poljoprivredi. Ali šta sa velikim praskom i crnim rupama? To me podsjeća na osvajanje Mjeseca i pravljenje Velikog hadronskog sudarača, "Velika nauka" koja izvlači ogroman novac od naivnih političara koji nemaju predstavu o vrijednosti novca za istraživanja. To je nauka za bogate i zato treba bogati i da je finansiraju. Tako sam razmišljao dok sam išao niz ulicu.
A onda sam počeo da se pitam. Svemirsko prostranstvo je uvijek bio najveći izazov za ljudsku maštu. Gledanje u zvijezde je bila najranija manfiestacija napora čovječanstva da se izdigne iznad života na Zemlji. Nije to samo bila potraga za vanzemaljskim vodičem, lažnim ili pravim. To je bilo neodoljivo pitanje, ono koje je neke slalo u ludilo, a neke u religiju. To je onaj taksista koji je pitao Bertrana Rasela: Pa, zbog čega sve to, Bert?".
Nema većeg pitanja od onog o Nastanku: kako je sve počelo? Čitam vijesti o "talasima u tkanju prostor-vremena." Čitam kako su naučnici slušali 20 milisekundi kako dvije crne rupe kruže jedna oko druge kao oprezni bokseri, da bi se potom urušile u tamnoj i nasilnoj integraciji. Otkrili su "distorziju hiljaditog prečnika jednog atomskog jezgra uzduž trake laserskog talasa od 4 kilometra".
Mogao sam samo da uzdahnem. Potvrda postojanja gravitacionih talasa koje je emitovala najranija kataklizma ne odgovara na pitanje o Nastanku, ali i laik vidi da se radi o bloku kojim se gradi odgovor.
Naše znanje je izvan granica vizuelnog univerzuma. Možemo da pošaljemo sisteme za mjerenje van granica našeg razumijevanja. Da bi objasnili njihov rad, astrofizičari se moraju osloniti na zemaljske metafore, kao što su to nekada radili teolozi. Adam i Eva su sada oprezni bokseri, prasak i integracije.
Radoznalost je čovjekova esencija. Nauka, koja sistematizuje radoznalost, je programirana da zaroni u nepoznato, da vjenča realnost i radoznalost. Svi želimo da saznamo kako smo nastali. To je najdublje od svih pitanja.
Bonus video:
