Međunarodni tim naučnika otkrio je najveću strukturu koju je u vidljivom svemiru ikada otkrilo čovječanstvo - nevjerovatno veliku prazninu.
“Superpraznina”, kako su je nazvali astronomi, proteže se u promjeru od oko 1,8 milijardi svjetlosnih godina, a u njoj, u poređenju s gustoćom materije u drugim djelovima vidljivog svemira, nedostaje oko 10.000 galaksija.
Vođa istraživanja Ištvan Szapudi, sa Univerziteta Havaji u Manoi, sa svojim saradnicima ciljano je tražio prazninu vjerujući da bi ona mogla objasniti misterioznu, hladnu pjegu otkrivenu prije 10-ak godina.
Fizičari su 2004. na karti pozadinskog mikrotalasnog zračenja, koje se često naziva jekom Velikog praska, pronašli neočekivano veliku tamnu mrlju s malo nižom temperaturom. Ova hladna pjega od tada zadaje glavobolje naučnicima jer bi prema postojećim kosmološkim predviđanjima materija u svemiru trebalo da bude vrlo ravnomjerno raspoređena, a njegova temperatura ne bi trebalo da ima većih odstupanja na velikim područjima. U najvećem dijelu vidljivog svemira to i jeste tako.
Prema najboljem trenutno postojećem tzv. inflacijskom modelu nastanka svemira, koji se slaže s mnogim empirijskim potvrdama, u prvim djelićima prve sekunde Velikog praska svemir se u jednom vrlo kratkom trenutku, koji je trajao samo 10 na -35 sekundi (to je broj kojem je na početku nula, a nakon 34 decimalna mjesta s nulama slijedi jedan; npr. 10 na -1 je 0,1), iznenada proširio golemom brzinom većom od brzine svjetlosti od dimenzija manjih od protona do veličine ploda grejpa. Američki fizičar Brajan Grin u svojoj knjizi “Tkivo svemira” daje ovakvo poređenje: to je kao da jedan molekul DNK naraste do veličine naše galaksije u djeliću vremena koji je milijardu milijardi milijardi puta kraći od treptaja oka.
Dakle, naučnici su imali dva moguća tumačenja neočekivano velike hladne pjege. Prema prvom ona je mogla nastati u samom velikom prasku ali to bi onda bio znak da u svemiru funkcioniše neka egzotična fizika koju standardni kosmološki modeli tek trebaju da otkriju. Prema drugom mogla je da je prouzrokuje neka velika struktura koja se našla na putu između nas i pozadinskog mikrotalasnog zračenja, no to bi opet značilo da u svemiru postoji neka ekstremno rijetka devijacija u raspodjeli mase.
Bonus video:
