Naučnici koji su godinama slušali komunikaciju ljudima najbližih primata, orangutana, tvrde da im je to "prisluškivanje" pomoglo da rasvijete porijeklo ljudskog komuniciranja, odnosno jezika.
Doktor Adriano Reis Lameira sa univerzitzeta Durham snimio je i analizirao gotovo 5.000 različitih "coktavih" zvukova koje orangutani proizvode usnama, piše BBC.
Ustanovio je da su životinje za slanjem raznih poruka pućenjem usana proizvodile zvukove koji su slični suglasnicima, a on i njegovi kolege vjeruju da su na taj način dobili uvid u način na koji su čovjekovi preci stvarali prve riječi.
"Jezik ljudi je napredan i zamršen. Gotovo bilo kakvu informaciju možemo pretvoriti u zvuk. Pretpostavljamo da su se riječi razvile iz nekih rudimentarnih zvukova kako bi se mogle prenijeti kompleksnije poruke. Upotrijebili smo glasove orangutana kao vremensku mašinu. Vratili smo se u vrijeme kada su naši preci koristili ono što će kasnije postati samoglasnici i suglasnici", objasnio je Lameira.
On i kolege su sa pažnjom proučavali coktave zvuke koje su majmuni izvodili usnama, a oni su, poput brojnih suglasnika koji su zvučali kao slova t, p i k, zavisili od aktivnosti jezika, usana i čeljusti, a ne od glasa.
"Za coktave glasove nisu potrebni samoglasnici, zbog čega nam akustički i artikulacijski zvuče poput samoglasnika", objasnio je Lameira.
U istraživanju ljudskog jezika manje se istraživao razvoj suglasnika, ali su po mišljenju vođe studije, profesora Serđa Viča sa Univerziteta u Liverpulu, oni ključna veza u razvoju jezika.
"Većina jezika ima više suglasnika nego samoglasnika. A ako imamo više veznika, veća je i mogućnost kombinovanja", objasnio je Wič.
Preslušavajući snimke govora orangutana naučnici su ustanovili da su životinje unijele nekoliko različitih veznika u svoju coktavu komunikaciju. To su uporedili sa načinom na koji moderni čovjek upotrebljava više od jedne riječi za isti pojam – na primjer kaže se automobil, ali i vozilo.
"Izgleda da su se dvostruko osiguravali da poruka bude prenesena, odnosno istu su poruku poslali koristeći nekoliko različitih coktavih signala", rekao je Vič.
Studija upućuje na to da do ranog razvoja jezika nije doveo zajednički napor predaka da formiraju složene riječi, već stvaranje različitih zvukova koji nose isto značenje i ne povećavaju količinu informacije, a koriste se zbog sigurnijeg prenosa i bolje kontrole prenošenja informacije.
Bonus video:
