Optuženi za saučesništvo u ubistvu Radomira Đuričkovića i osumnjičeni za likvidaciju Miodraga Migija Kruščića, pritvorenik Mario Milošević, tvrdi da je i on, kao "jedna osoba" (Jovan Vukotić prim. aut), uhapšen "greškom" ali da nakon toga nije pušten na slobodu.
U pismu koje je redakciji dostavila njegova pravna zastupnica, advokatica Natalija Karadžić, Milošević je napisao da zbog toga smatra da je "diskriminisan, jer u istoj situaciji nije na isti način primijenjen zakon".
Milošević je Crnoj Gori izručen 5. novembra 2019. godine, jer je za njim bila raspisana potjernica zbog ubistva Radomira Đuričkovića, za šta je i optužen. Protiv njega je u toku istraga zbog ubistva Kruščića.
"Nakon što je sudija za istragu Višeg suda u Podgorici dana 26. 02. 2020. godine odbio predlog tužilaštva da mi se odredi pritvor, jer iz prikupljenih dokaza ne proizilazi osnovana sumnja da sam izvršio krivično djelo teško ubistvo na štetu Đuričković Radomira, ja sam odmah 'greškom' uhapšen od strane policijskog inspektora Nemanje Vujoševića. Istog sam odmah informisao da se time krši član 14 Evropske konvencije o ekstradiciji (pravilo specijaliteta) i zatražio da odmah kontaktira tužioca i da mi omogući da pozovem svog advokata. On nije htio da pozove tužioca, već mi je rekao da mu je tužilac Maja Jovanović jasno rekla da me mora, po 'svaku cijenu' zadržati u policijskim prostorijama", piše u Miloševićevom pismu.
Taj pritvorenik tvrdi da mu inspektor nije dozvolio ni da kontaktira advokata.
"Rekao mi je: 'Ako te pustim i ti i ja znamo gdje ćeš sjutra biti'. Ja sam mu odgovorio: 'Naravno, zna se adresa, biću tamo đe su mi đeca i žena. Dosta sam bio dežurni krivac i vrijeme je da se sravne računi'. Vi sada procijenite da li je ova greška prilikom mog hapšenja bila slučajna ili namjerna. Narednog dana, sporoveden sam iz CB Podgorica u Više tužilaštvo u Podgorici, gdje sam trebao da budem saslušan vezano za krivično djelo za koje su me 'greškom' uhapsili i gdje sam satima čekao tužiteljku. Kada je konačno došla, saopštila mi je da me neće saslušavati jer je u, međuvremenu, Viši sud u Podgorici usvojio žalbu tužilaštva i odredio mi pritvor u predmetu vezanom za ubistvo Radomira Đuričkovića", tvrdi Milošević.
On je tražio da se procijeni je li nešto "organizovano" protiv njega i šta, navodeći da je "svakome postalo jasno" da nema ništa sa ubistvom Đuričkovića:
Optužio je "nekog" da je poslao svjedoka da izmijeni iskaz i da nakon četiri godine kaže "da je vidio da sam ja lično pucao na Đuričkovića".
Tvrdi da je Vijeću koje je vršilo kontrolu optužnice ukazano da nije izručen Crnoj Gori radi vođenja postupka zbog ubistva Đuričkovića, ali da su oni olako prešli preko njegovih navoda i potvrdili optužnicu...
"Došao sam do zaključka da mi je u Crnoj Gori, izgleda, ostala još jedna instanca kojoj se nisam obratio a to su - novine.
Miloševiće je napisao i da je uporno odbijao prijedlog advokatice da se obrate međunarodnim institucijama, jer je imao osjećaj da bi tako išao protiv države:
"I nisam htio da dozvolim da se na bilo koji način naruši ugled Crne Gore i iznesu ove činjenice oko mog 'hapšenja greškom' i držanja u pritvoru 'greškom'. Sada, kada imam definitivno utemeljen stav da se ne poštuje zakon i da se krši prezumpcija nevinosti, obratiću se i međunarodnim organizacijama i ukazati im kako moja država, koja želi da postane članica Evropske unije, u praksi krši Evropsku konvenciju o ektradiciji i Evropsku konvenciju o ljudskim pravima kao i zakone koje je sama donijela i kako u Crnoj Gori svi građani nisu pred zakonom jednaki. Neki posle toga što budu 'greškom' uhapšeni budu pušteni na slobodu, a nekima se nakon toga po nešto 'spakuje' pa idu u pritvor", piše u njegovom pismu.
Miloševića crnogorski istražitelji sumnjiče za dva ubistva - Đuričkovića, 10. oktobra 2016. godine na Cetinju i Kruščića, 21. maja 2018. godine u Podgorici. Navodno, oba ubistva počinjena su po nalogu kavačkog kriminalnog klana.
On se, iz Istražnog zatvora oglasio nakon što je prije tri dana navodni vođa škaljaraca, Jovan Vukotić, pušten na slobodu kada je Osnovni sud u Kotoru utvrdio da je Rješenjem Ministarstva pravde Srbije, kojim je odobreno
Bonus video:
