Krivično djelo izvršeno je naročito surovo, posebno što je počinilac roditelj oštećenih, a kakav je on otac vidi se i iz ranijih osuda - za nasilje nad suprugom i djecom, prodaju najmlađeg djeteta u zamjenu za motorno vozilo, seksualnu eksploataciju supruge, tjeranje svoje i druge djece na prosjačenje…
Ovo je suština prve pravosnažne presude za trgovinu ljudima koja se odnosi na prisilno prosjačenje. Presuda je donesena tek 2020. godine. Osuđeni je svoju maloljetnu djecu godinama tjerao da prose da bi, ako odbiju, zlostavljao i njih i njihovu majku. Sve pare koje isprose uzimao bi za sebe.
U posljednjih 19 godina, od kada je trgovina ljudima u crnogorskom Krivičnom zakonu (KZ), samo dvije od 22 pravosnažne presude za trafiking odnose se na prosjačenje i ugovoreni brak. Obje presude su bile ispod zakonskog minimuma, utvrdio je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) analizom sudske prakse u toj oblasti.
U Krivičnom zakoniku (KZ), između ostalog, piše da svako ko “vrbuje, prevozi, prebacuje, predaje, prodaje, kupuje, posreduje u prodaji, sakriva ili drži drugo lice, a u cilju eksploatacije njegovog rada, vršenja kriminalne djelatnosti, seksualne eksploatacije, prosjačenja, upotrebe u pornografske svrhe, sklapanja nedozvoljenog braka…”, čini krivično djelo trgovine ljudima. Predviđene su kazne od godinu do 15 godina zatvora, u zavisnosti od vrste počinjenog krivičnog djela, a najstrože kazne su propisane kada su žrtve maloljetnici.
Iako je malo pravosnažnih sudskih presuda, svjedoci smo da je slučajeva krivičnog djela trgovine ljudima u Crnoj Gori mnogo više, te da su počinitelji, ali i žrtve često Romi.
Romska djeca svakodnevno prose na ulicama. To predstavlja najrasprostranjeniji vid ekonomske eksploatacije djece. Takođe, ugovoreni brakovi tretiraju se kao dio romske tradicije, iako su klasična trgovina ljudima. Takvi slučajevi uglavnom prolaze “ispod radara” pravosudnih institucija.
”Više od deceniju ukazujemo na nejednak pristup pravdi žrtava dječjeg ugovorenog braka i prosjačenja. Radi se o dva socijalna problema koji zahtijevaju snažan pravni odgovor države u njihovom sprečavanju i generalnoj prevenciji”, istakla je za CIN-CG direktorka Centra za romske inicijative (CRI) Fana Delija.
Ona naglašava da je najčešći odgovor pravosudnih organa da nema dokaza, a Delija ocjenjuje da se radi o lošem pretkrivičnom postupku i nemaru tokom izviđajnih radnji policije i tužilaštva.
”Kada se ne prikupe dokazi ili im se pristupi nezainteresovano, sa kašnjenjem u njihovom prikupljanju i izvođenju tokom procesa, normalno je da će biti mali broj postupka, jer se od učinioca očekuje da prizna krivično djelo, da on kaže da je uzeo ili dao novac, odnosno da je namjerno eksploatisao dijete”, naglašava direktorka CRI.
Zato je, dodaje Delija, neophodno da se pravni sistem usmjeri i na druge dokaze, kao što su tajni nadzor, prikriveni isljednik i ozbiljnije praćenje informacija koje dobijaju od civilnog sektora.
”Ne smije se olako držati da su to ‘naša posla’, to su posla ovog društva i svako dijete je važno”, poručuje Delija.
Viši sud oba puta “povratnicima” smanjio kaznu
Krivičnim zakonikom (KZ) za djelo prisilnog prosjačenja za koje je optužen otac četvoro maloljetne djece sa početka teksta, predviđeno je najmanje deset godina zatvora. Na toliko je bio i osuđen presudom Višeg suda, ali je Apelacioni sud preinačio kaznu na osam godina.
Vijeće sudija Apelacionog suda, u kojem su bili Zoran Smolović, Milenka Žižić i Dragiša Rakočević, smanjilo je zatvorsku kaznu za dvije godine, opravdavajući odluku time da sud koji je presudio deset godina nije dao potreban značaj utvrđenim olakšavajućim okolnostima, odnosno porodičnim prilikama. Apelacionom sudu je, između ostalog, brojnost članova porodice koju je osuđeni zlostavljao bio jedan od razloga da optuženom ublaži kaznu ispod zakonom propisane.
Optuženi je prije ove presude pet puta osuđivan za krivična djela nasilje u porodici, silovanje, posredovanje u prostituciji, zapuštanje i zlostavljanje maloljetnika…
U gotovo svim ovim slučajevima sudovi su mu dosuđivali vrlo niske kazne zatvora. Jednom od ranijih presuda osuđen je jer je svoje tek rođeno dijete prodao u zamjenu za kola. Za to je dobio samo deset mjeseci zatvora! A djelo nije tretirano kao trgovina ljudima, već krivično djelo promjena porodičnog stanja.
Kaznu od 76 dana zatvora dobio je ranije takođe za zlostavljanje i tjeranje svoje djece na prosjačenje, ali i nasilje i tjeranje supruge na prostituciju. Ni ovo za crnogorsko tužilaštvo nije bila trgovina ljudima, već zapuštanje i zlostavljanje maloljetnih lica, nasilje u porodici i posredovanje u vršenju prostitucije.
”Kada je odbila da obavi seksualni odnos sa licem koje je doveo, drvenom palicom od metle je izudarao po leđima”, piše u presudi.
Druga pravosnažna presuda za trgovinu ljudima, koja se odnosi na prinudni brak, završena je osudom od dvije godine zatvora, iako je za ovaj vid tog krivičnog djela prema KZ-u predviđena kazna od najmanje tri godine.
Ova odluka postala je pravosnažna 2021. godine.
Optuženi je zloupotrijebio svoju dvanaestogodišnju ćerku i natjerao je na brak, u zamjenu za 5.000 eura.
Sudsko vijeće u kojem su bili Vesna Kovačević, Vesna Jovetić i Srđa Vujović zaključilo je da kao naročito olakšavajuće okolnosti za osuđenog treba računati nezaposlenost i loše imovno stanje, pa mu je ublažilo kaznu ispod zakonom propisane.
Osuđeni je takođe višestruki “povratnik”, a krajnje blago sud je postupio i u nekoliko ranijih presuda istom čovjeku. On je za tešku krađu i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija osuđen na 14 mjeseci zatvora, da bi godinu kasnije za ponovljeno krivično djelo dobio manju kaznu - godinu zatvora.
Mimo ovih kazni za djela prosjačenja i ugovorenog braka, crnogorski sudovi su u posljednje četiri godine presudili još samo dva puta za trgovinu ljudima. Jedna presuda od godinu i dva mjeseca zatvora donijeta je nagodbom za djelo trgovine ljudima i posredovanje u prostituciji. Osuđena je godinama prisiljavala više osoba na prostituciju i uzimala im novac. Drugom presudom na 15 i 17 godina zatvora osuđeni su majka i očuh maloljetne djevojčice zbog višestrukog silovanja djevojčice i njenog primoravanja na prostituciju.
Do 2020. nema osude za prisilne brakove i prosjačenje
U analizi sudske prakse od 2004. do 2019. godine u predmetima trgovine ljudima u Crnoj Gori koju je uradio Vrhovni sud (VS), istaknuto je da je seksualna eksploatacija najdominantniji oblik eksploatacije žrtava, dok u sudskim odlukama nije zabilježeno nijedno oduzimanje djelova tijela, prosjačenje i sklapanje prinudnog braka.
U toj je analizi navedeno da je za trgovinu ljudima bilo 18 pravosnažnih presuda a objavljeno je i da prosječno vrijeme trajanja krivičnih postupaka na nivou svih sudova iznosi dvije godine, četiri mjeseca i dva dana.
Najstrože izrečena kazna zatvora je bila od 17 i 15 godina, dok je najblaža kazna bila šest mjeseci.
Dodaje se da krivično djelo trgovine ljudima najčešće počine muškarci. Od 48 okrivljenih protiv koji se vodio krivični postupak, njih 42 su muškog pola.
Žrtve trgovine ljudima u najvećem procentu žene:
”Od 39 žrtava identifikovanih sudskim presudama, njih 26 su žene, a 13 žrtava su bili muškarci”, istaknuto je u analizi VS-a.
U tom dokumentu se navodi i da je od 48 optuženih protiv kojih se vodio krivični postupak, 40 osuđeno na kazne zatvora, sedmoro je oslobođeno, dok je za jednog optužba odbijena zbog odustanka tužioca od krivičnog gonjenja.
Najviše optuženih, njih 31, bili su crnogorski državljani. Slijede državljani Republike Srbije (8), Republike Kosova (7), jedno lice je iz Ukrajine i jedno lice bez državljanstva.
Žrtve trgovine ljudima u Crnoj Gori najčešće su domaći državljani. Od 39 žrtava trgovine ljudima, njih osam je bilo maloljetno.
”Iako značajan broj žrtava čine crnogorski državljani, analiza pokazuje da se u većem broju slučajeva radi o krivičnim djelima trgovine ljudima sa prekograničnim elementima”, piše u izvještaju VS-a.
Dodaje se da službe za podršku žrtvama nijesu zaživjele u praksi uz pretpostavku da je jedan od razloga opšta neinformisanost građana pa i samih žrtava o postojanju tih službi.
Potreban snažniji odgovor pravosuđa na trgovinu ljudima
U posljednjem izvještaju američkog Stejt departmenta (SD) o trgovini ljudima iz 2022. godine ističe se da Crna Gora nije ispunila minimalne standarde u nekoliko ključnih oblasti.
Naglašava se da je istraženo i procesuirano manje slučajeva nego ranijih godina, da su smanjeni napori u zaštiti žrtava, uključujući izdvajanje manje sredstava za sklonište, identifikovanje manjeg broja žrtava i nedostatak napora da se proaktivno identifikuju žrtve među tražiocima azila, neregularnim migrantima i sezonskim radnicima.
Napominje se i da se djeca, posebno romska, eksploatišu u prinudnom prosjačenju.
”Romkinje iz Crne Gore su navodno prodavane u brak i prisiljavane na ropstvo u romskim zajednicama u Crnoj Gori i, u manjoj meri, u Albaniji, Nemačkoj i na Kosovu”, navodi se u izvještaju.
U izvještaju SD kritikuje se i rad tužilaštava, uz ocjenu da Više državno tužilaštvo treba na početku da pregleda sve slučajeve u vezi sa potencijalnom trgovinom ljudima i da slučajeve koji se ne smatraju “trafikingom” uputi nižim tužilaštvima a ne obratno.
”U prethodnim godinama, osnovna državna tužilaštva su obustavljala neke potencijalne istrage o trgovini ljudima kada su obezbijedila dovoljno dokaza za krivično gonjenje po članu 210 (posredovanje u prostituciji) i nisu istraživala suptilnije oblike prinude ili tražili dodatne dokaze kroz specijalizovane istražne tehnike”, pojašnjava se u izvještaju SD-a.
Posmatrači američkog Ministarstva inostranih poslova nastavili su da prijavljuju da se žrtvama dodjeljuju advokati sa malo ili nimalo iskustva, uključujući advokate sa iskustvom samo u građanskim, a ne i krivičnim postupcima.
Ističe se i da na zvaničnoj listi sudskih tumača i dalje nema tumača za romski jezik.
”Sudije nisu davale odštetu u krivičnim predmetima ili oduzimale imovinu radi obeštećenja. Sudovi nisu dodijelili nijednu naknadu žrtvama u parničnom postupku, dijelom zbog parničnog postupka koji traje od dvije do pet godina, obeshrabrujući žrtve da traže odštetu”, zaključuje se u izvještaju SD-a.
I u posljednjem izvještaju Evropske komisije (EK) se ističe da je romska zajednica, posebno žene i djeca, i dalje pod visokim rizikom od trgovine ljudima.
”Crna Gora tek treba da unaprijedi svoje kapacitete za sprečavanje trgovine ljudima”, naglašava se u izvještaju EK.
Pojašnjava se da treba obezbijediti snažniji odgovor pravosuđa na trgovinu ljudima, kraće sudske postupke, odvraćajuće kazne i sistematsko oduzimanje imovinske koristi stečene krivičnim djelom.
”Crna Gora treba da poboljša podršku žrtvama u procesima u vezi sa trgovinom ljudima”, dodaje se u tom dokumentu.
U nedostatku specijalizovanih advokata i odgovarajućih pravnih savjeta ističe se da mnoge žrtve ne traže besplatnu pravnu pomoć na koju imaju pravo.
”U kontekstu tekućeg ruskog agresorskog rata na Ukrajinu i dolazak ukrajinskih izbeglica u Crnu Goru, potrebni su dodatni napori Crne Gore za sprečavanje rizika trgovine ljudima”, zaključuje se u izvještaju EK.
Prema posljednjem popisu iz 2011.godine, u Crnoj Gori živi 8.305 pripadnika romske i egipćanske populacije, a polovina su žene.
Istraživanje koje je Centar za romske inicijative (CRI) sproveo još 2014. godine, pokazalo je da u Crnoj Gori čak 72,4 odsto romske i egipćanske populacije stupi u brak od 12. do 18. godine života. Mlađima od 16 godina je KZ-om zabranjeno stupanje u brak, a do punoljetstva je neophodna saglasnost roditelja.
Iako je ovo istraživanje rađeno još 2014, sagovornici iz romske zajednice kažu da se nije mnogo toga promijenilo. Dijelom i zbog toga što su kazne za ova djela rijetke, a žrtve iz zajednice uglavnom nevidljive za crnogorsko pravosuđe.
Vrhovni sud: Izbjegavati ublažavanje kazne
Vrhovni sud (VS) je u analizi istakao da su sudovi često primjenjivali institut ublažavanja kazne. Desilo se to u sedam predmeta koji se odnose na 17 lica, “što treba izbjegavati imajući u vidu težinu krivičnog djela trgovine ljudima i uporedno-pravnu praksu”.
VS je uočio da prilikom odmjeravanja kazne, kao olakšavajuće okolnosti, centralno mjesto imaju lične prilike učinioca (bračno stanje, roditeljstvo, životna dob, zdravstveno stanje, imovinske prilike, nezaposlenost). U analizi se dodaje da te okolnosti jesu značajne, ali da se u presudama često koriste uopštene i nedovoljno obrazložene formulacije.
”Čini se da se te okolnosti upotrebljavaju po nekom automatizmu, što nije karakteristično samo za odmjeravanje kazne za ova krivična djela, već je ustaljena praksa crnogorskih sudova i kod drugih vrsta krivičnih djela”, zaključuje se u analizi VS.
Bonus video:
