LGBT osobe imaju potrebu da ih porodica prihvati i podrži, jer se tako mnogo lakše bore sa stresom koji ih okružuje u društvu koje je još homofobično, ocijenjeno je na panel diskusiji Kvir Montenegra. Panel diskusija „Roditeljski sastanak“ organizovana je u okviru „Neđelje ponosa“ četvrtog Montenegro Prajda, koji će biti odžan u subotu u Podgorici pod sloganom „Podrška – porodična vrijednosti“.
Đorđina Gvozdenović, čija ćerka je pripadnica LGBT populacije, kazala je da je najprije bila šokirana saznanjem da joj je dijete drugačijeg seksualnog opredjeljenja. „Sjećam se šoka koji sam proživjela, i moje nemogućnosti da u momentu reagujem na to saznanje. Nisam znala je li se šali ili je ozbiljna, da li me stavlja na probu. Te noći nisam spavala uopšte. Razmišljala sam cijelu noć o tome je li u pitanju moja greška, jesam li pogriješila u vaspitanju“, rekla je Gvozdenović u PR Centru. Ona je kazala da je pokušavala da nađe racionalan razlog za to što se njenoj ćerki ne sviđaju osobe drugog pola. „Postojao je momenat kad sam ja morala da izaberem da li mi je bitnije šta će okolina da kaže i kako će to drugi da prihvate od toga što je to moje dijete i što ja kao roditelj osjećam, da je moja uloga da je podržim i da budem pored nje“, istakla je Gvozdenović.
Ona je kazala da to nije bilo jednostavno u sredini u kojoj, kako je kazala, zločini i nasilje prolazi, „ali različitost ne može da se prihvati“. „Ne prolaze samo osobe koje su članovi LGBT populacije kroz sve to nego i njihovi roditelji. I oni imaju svoje strahove, sumnje. Moje dijete nije to znalo. Ona je mislila da sam ja vrlo „kul“ prošla kroz sve to, jer je moj izbor bio da je pustim da bude to što jeste, da prihvatim da ona razvojno ima pravo da luta i ako to bude njen izbor da je prihvatim“, navela je Gvozdenović. Psihološkinja, Itana Kovačević, kazala je da crnogorskom društvu gdje je porodica visokovrednovana LGBT osobe imaju potrebu da ih ta porodica prihvati i da stane uz nje. „Kad ih prihvati i stane uz njih onda se mnogo lakše bore sa tim stresovima koje ih okružuju“, istakla je Kovačević. Prema njenim riječima, saopštavanje informacije da je dijete LGBT, o kojima roditelji često ni ne promišljaju o svom životu, dolazi do prvobitnog šoka. „Onda kreće najčešće faza negiranja – to je faza, promijeniće se, dešava se u adolescenciji. A najčešće, iza faze tog negiranja, postoji faza osjećaja tuge kada shvate da je to nepromijenjivo i da njihovo dijete ima drugačiju seksualnu orjentaciju ili rodni identitet“, kazala je Kovačević. Tada kreće, kako je pojasnila, faza gubitka fantazije o sopstvenom djetetu. „Roditelji imaju očekivanja od samog rođenja od svog djeteta. Kad se suočimo sa tim koja su to očekivanja od našeg djeteta, i da su to samo naša očekivanja, da to nije ono što ono jeste, onda je moguć proces prihvatanja i jedne ogromne odgovornosti da se na kraju smogne hrabrost roditelja da stane i zastupa dijete“, rekla je Kovačević.
Roditeljima je, kako je navela, u tom trenutku jako važna podrška koja u Crnoj Gori još ne postoji. Predsjednik Upravnog odbora Kvir Montenegra, Danijel Kalezić, rekao je da je iskren momenat kad LGBT osobe odluče da saopšte svojim porodicama da su drugačijeg seksualnog opredjeljenja. „Zbog toga što do tog trenutka živimo jedan život koji podrazumijeva to da nas ni naša porodica ne poznaje onakvim kakvi zaista jesmo. Ne samo da nas ne poznaju u tom smislu toga što jesmo, i ne znaju sve probleme sa kojima se susrijećemo“, naveo je Kalezić. On je rekao da je za taj trenutak iskrenosti potrebno puno hrabrosti, „jer tad uglavnom imamo osjećaj da dosta toga stavljamo na kocku“. „Stavljamo na kocku najbitniju stvar koju imamo, a to je porodica i uglavnom ljudi razmišljaju da mogu da izgube tu porodicu. I pored toga što je rizik, ljudi odlučuju to da urade“, kazao je Kalezić. Koordinator programa za zaštitu i promociju ljudskih prava trans osoba u Kvir Montenegru, Jovan Ulićević, rekao je da je biti trans osoba u ovom društvu veći tabu nego biti LGB osoba. „Potpuno je nevjerovatno kad kažem ljudima da imam podršku porodice i prva reakcija je uvijek da su ljudi zadivljeni što smo hrabri i sve je to sjajno. Pogotovo kad pričam sa ljudima iz trans zajednice, koji još nemaju podršku porodice i njima to zvuči kao naučna fantastika kad pričam o situaciji u kojoj sam bio, jer je moja porodica meni pružila podršku i kad sam bio na operaciji“, kazao je Ulićević. On je podsjetio da se 2011. godine autovao, a da je godinama odlagao da prizna svojoj porodici. „To saznanje me je uplašilo, pogotovo kad nismo imali neku informisanost o tim temama. U momentu kad sam odlučio da saopštim porodici, osjetio sam veliko uzbuđenje i ogroman strah. Sama činjenica da je vrlo moguće u ovakvoj sredini izgubiti porodicu zbog nečega što jeste i ne možete da promjenite kod sebe je ogroman strah“, naveo je Ulićević.
Bonus video:
