Vrijeme kada su se stariji Nikšićani kupali u Bistrici odavno je prošlo, a mlađima teško da je jasno zašto se rijeka puna smeća tako zove.
Godinama oni kojima je ekologija na srcu upozoravaju da Nikšić polako “gubi“ rijeke koje, nebrigom ljudi ali i institucija, postaju deponije smeća.
U kakvom je stanju Bistrica svjedoči i fotografije čitaoca “Vijesti“ od prije nekoliko dana.
Rijeka je izbacila tone smeća jer, kako je prokomentarisao čitalac, prinuđena je da se sama čisti.
Direktor Ekološkog pokreta Ozon Aleksandar Perović tvrdi da je Bistrica mrtva rijeka:
“Višedecenijski problem nekontrolisanog i nelegalnog odlaganja različitih vrsta otpada i ispuštanja industrijskih i otpadnih voda iz neplanski sagrađenih naselja na njenim obodima, učinilo je Bistricu mrtvom rijekom, bez ribe i živog svijeta, praktično bez ikakve ekosistemske vrijednosti”.
Ocijenio je da je apsurdno dobila određeni status zaštite od lokalne uprave, ali da je u praksi ekologija u Nikšiću u domenu teorije.
Ističe da se ništa konkretno ne radi kako bi se u 21. vijeku građanima obezbijedi život u gradu koji ima uređenu komunalnu infrastrukturu.
“Loše upravljanje životnom sredinom, podjela nadležnosti institucija sistema, neefikasna i selektivna primjena zakona, što je uzrokovalo bahat odnos industrijskih zagadivača i neodgovornost lokalnog stanovništva, dovela je do neprocjenjive ekološke i ekonomske štete za koju će, nadam se i zašto ću se kao ekološki aktivista boriti, morati snositi odgovornost oni koji su nesavjesnim radom uzrokovali ekološku katastrofu koja je od rijeke izuzetno važne za Nikšić, naročito urbano jezgro, napravila plutajuću deponiju opasnog otpada koja danas predstavlja potencijalnu opasnost po javno zdravlje i stalnu po kvalitet životne sredine”.
Kada je riječ o zagađenju, u ništa boljoj situaciji nijesu ni Gračanica i Mrkošnica, o čemu su “Vijesti” ranije pisale.
Smeće baca ko stigne, rijetki ga očiste.
“Sigurnim korakom nastavlja se devastiranje prirodnih potencijala teritorijalno najveće, pa zašto ne reći i nekada najbogatije opštine, kada su humani resursi u pitanju. Teško je priznati nemoć da se nešto učini a da bude brzo vidljivo i upravo je rijeka Bistrica , uz Gračanicu, naša bolna tačka kako sa profesionalnog, tako i sa humanog gledišta. Ipak nećemo izgubiti volju da vodimo bitke za naše rijeke, da radimo sve što možemo da se sadašnje katastrofalno stanje unaprijedi i spriječi ekokriminal koji, sumnjamo, ima sistemsku prećutnu podršku”.
Bonus video:
