Ministar rada i socijalnog staranja Boris Marić izjavio je da je sistem socijalne pomoći tako napravljen da niko u tom resoru nema uvid u kompletan spisak korisnika tih davanja, te da se u takvoj namjeri opstruira i on kao ministar. Marić je negirao optužbe DPS-a koji opozicione zvaničnike, nakon objavljivanja sumnjivih aranžmana i ugovora, pokušavaju da prikažu kao neznalice.
Tri mjeseca je od preuzimanja pozicije ministra. Šta mislite da ste postigli u tom periodu, posebno sa aspekta sprječavanja zloupotreba državnih resursa?
Najznačajniji napredak napravljen u unapređenju transparentnosti rada Ministarstva rada i socijalnog staranja (MRSS). Sada su na sajtu dostupni podaci koje zainteresovani subjekti i građani nikada ranije nijesu mogli naći, a koji se odnose na sadržaj analitičkih kartica i druge tokove novca. U razvijenim demokratskim državama to je standard, a kod nas još uvijek incident. Za praktičnu primjenu tog standarda sam se teško izborio, a duboko vjerujem da sam time uspostavio i jedan pristup koji će teško moći promijeniti neko ko dođe na ovo mjesto poslije mene, a da ne pošalje poruku da sprema teren za zloupotebu državnih resursa...
Resor koji ste preuzeli opozicija je tražila jer je bilo sumnji, ali i sudskih presuda da je socijalna pomoć zloupotrebljavana. Možete li da objasnite kako izgleda taj sistem, odnosno procedura da neko novac za ugrožene koristi da bi pridobijao glasače na izborima?
Širok je dijapazon tih zloupotreba, a što uključuje i fizičke raspodjele sredstava na osnovu spiskova koje dostavlja partija. Taj sistem se dugo gradio, i prilično je zamaskiran mrežom propisa koji se različito interpretiraju i tehničkim karakteristikama baza podataka za koje postoje osnovi sumnje da se svjesno zloupotrebljavaju. U Crnoj Gori je u junu 83.000 građana koristilo neku vrstu materijalne pomoći (i ta brojka ne uključuje korisnike jednokratne pomoći), a samo od uvođenja informacionog sistema u januaru 2015. za ostvarivanje prava koja se vode kroz informacioni sistem socijalnog staranja pristiglo je 188. 010 zahtjeva. Iako određen broj službenika u centrima za socijalni rad ima pristup dijelu baze koja se odnosi na njihove nadležnosti (sistem funkcioniše po principu unosa podataka iz centara), uvid u spisak svih korisnika, navodno, ima samo administrator sistema!? Već sam ukazivao na nezakonitosti i nelogičnosti u dodjeljivanju jednokratne pomoći, poput činjenice da je jednokratna pomoć svojevremeno dodjeljena jednom privrednom društvu u iznosu od 4000 eura, te da je u opštini Danilovgrad dodjeljeno 40 odsto ukupno dodijeljene jednokratne pomoći u februaru ove godine, što upućuje na zaključak da nije bilo jasnih kriterijuma i procedura koje bi spriječile diskreciona vlašćenja ministara.
Kako ćete spriječiti da se to ne ponovi i pred ove državne i lokalne izbore?
Bitno je postići potrebnu transparentnost i otvorenost sistema, najprije za kontrolore u Vladi izbornog povjerenja, a potom, kao trajno i održivo rješenje, za članove skupštinskih odbora za antikorupciju i zdravstvo, rad i socijalno staranje predsjednike opština i zainteresovane, odnosno specijalizovane organizacije civilnog društva. Jedan od tih načina je i već pomenuto postavljanje velikog broja važnih podataka na sajt MRSS i stalno ažuriranje istih. Takođe, unaprijeđenje internih kontrola je vrlo značajno, kao i spremnost građana da prijavljuju nepravilnosti. Jasno je da je sistem zloupotreba značajno razvijen i povezan sa uskopartijskim interesima, ali nije nedokučiv i nedodirljiv, naprotiv.
Da li ste suočeni sa opstrukcijom na poslu koji obavljate, da li dobijate tražene podatke?
Zbog odrednice iz Zakona o primjeni Sporazuma o stvaranju uslova za slobodne i fer izbore da se mogu kontrolisati samo podaci od 1. januara 2016. godine, na dnevnoj osnovi smo se se suočavali sa različitim tumačenjima lex specialisa, uz konstantno odbijanje službenika MRSS da dostave izvještaje i informacije koje su pripremljene ili se odnose na ranije periode. Podvukao bih da je karakter tih traženih informacija takav da ne samo da nije trebalo da budu sakrivene od ministra, već bi trebalo da budu objavljene i dostupne na uvid široj zainteresovanoj javnosti. Drugi, najznačajniji, nivo opstrukcije odnosi se na, već pomenuto, tumačenje Zakona o zaštiti podataka o ličnosti. Uz obrazloženje da mogu da ostvarim uvid samo na računaru generalnog direktora Direktorata za informatiku i analitičko-statističke poslove, ja još uvijek vodim bitku da dobijem već pripremljene spiskove korisnika nekog od vidova materijalnih davanja u formi koju smatram primjerenom, i koja mi može omogućiti adekvatnu analizu. Bez mogućnosti analitičke obrade podataka značajno je sužen prostor za neophodnu kontrolu dodjeljivanja materijalne pomoći, a nepravilnosti u praksi su česte i evidentne.
Najveću buru u javnosti izazvali su podaci koje ste vi i gospodin Milošević objavili iz Zavoda za zapošljavanje. Šta sada kada je on napustio poziciju?
Kontrola će biti svakako otežana, ali budući da je neophodna, dio aktivnosti ćemo usmjeriti i na rad ZZZ. Nadam se da će to mjesto ubrzo popuniti neko iz opozicionih redova kako bi zajedno nastavili tamo gdje je Rade Milošević stao.
Iz DPS je odgovor na sve sumnje koje ste otkrili - da opozicioni zvaničnici ne poznaju propise i da pričaju netačne stvari. Da li je to slučaj?
To je jeftina DPS demagogija koja više nikoga ne može ni da zavara. Podaci koje iznosimo nisu naše slobodne interpretacije, već su dokumentovane činjenice i, najčešće, su integralno prenesene od strane medija. Takođe, te informacije su uvijek potkrijepljene članovima zakona i konkretnim dokazima.
Da li vam je kao nestranačkoj ličnosti teško palo odlučivanje oko toga da li ostati u Vladi, jer se partije uglavnom rukovode svojim interesima?
Odluka svakako nije bila laka, jer ovakav angažman zahtijeva širu društvenu podršku. Zato sam sa kolegama Vujovićem i Mugošom održao set konsultacija sa zainteresovanom javnošću. Sagledavajući značaj procesa, te činjenicu da smo se kao tri člana Vlade izbornog povjerenja, koji su nestranačke ličnosti, saglasili da odluka bude jedinstvena, a da bi drugačija odluka bitno uticala na dalji karakter Vlade izbornog povjerenja, uslijedila je i odluka o ostanku, za koju sam preuzeo ličnu odgovornost.
Službenik osuđen u Pljevljima nikad nije disciplinski odgovarao
Ima li dokaza na osnovu kojih se oni koji su to radili mogu procesuirati ili je u pitanju uglavnom samo politička odgovornost DPS-a koji drži taj resor godinama?
Krivično-pravna odgovornost u ovom resoru, vezano za zloupotrebe javnih resursa u izborne svrhe je već utvrđivana, što upućuje na dodatni oprez, ali sve sumnje se provjeravaju uz predan rad na lociranju i sprječavanju zloupotreba. Konkretno, imamo slučaj službenika iz Centra za socijalni rad Pljevlja koji je zbog zloupotrebe službenog položaja bio na izdržavanju zatvorske kazne, a protiv koga nadležni u ovom centru nijesu pokrenuli disciplinski postupak. U skladu sa svojim nadležnostima, uputio sam rukovodioca centra na nedostojnost ovog službenika za vršenje poslova i potrebu utvrđivanja odgovornosti u vezi sa radom. Sa zanimanjem ću ispratiti da li će zaista biti pokrenut postupak vezan za radni status ovog službenika, jer je evidentna namjera zaštite po principu partijskog interesa i lojalnosti. I za to će neko morati konačno i da odgovara.
MANS je insistirao na objavljivanju identiteta osoba koje primaju taj novac, ali je Agencija procijenila da to nije moguće, dok vaša prethodnica tvrdi da je i nezakonito. Koliko se pod plaštom službene tajne i tajnosti podataka, zaštite privatnosti korumpira i stiče nezakonita korist?
Moja namjera prilikom preuzimanja dužnosti ministra bila je da se objave imena svih korisnika nekog prava iz korpusa socijalne i dječije zaštite, u okviru zakonskih mogućnosti. To je izazvalo otpor kod zaposlenih i dijela javnosti pozivanjem na Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Stav Agencije je da ”socijalno davanje govori o socijalnom statusu svakog od građana, te bi objavljivanje imena i prezimena bilo suprotno članu 13 Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, jer socijalni status spada u posebnu kategoriju ličnih podataka, koji se na poseban način označavaju i štite”. Moj stav je da su korisnici socijalne pomoći stigmatizovani zbog toga što se njihov identitet krije, a ne obrnuto, jer se na taj način njima manipuliše i ostavlja prostor za sumnju da ono što je njihovo zakonsko pravo dobijaju uslovljavanjem i manipulacijama u izborne svrhe.
Bonus video:
