Imati invaliditet ne znači da se snovi ne mogu ostvariti. Kada je prije dvadeset i nešto godina rođena Milijana Ćirković iz Podgorice, nijesu joj davali mnogo šansi da će preživjeti. Njena sestra bliznakinja nije.
Ćirkovićeva je rođena prije vremena i iščašenih kukova, a ljekari nijesu smjeli da je operišu zbog „mekanih kostiju“ (Ehlers-Danlos sindrom). U inkubatoru u cetinjskoj bolnici bila je dva mjeseca, a ljekari su prognozirali da nikad neće prohodati, da neće živjeti dugo, da će živjeti kao biljka...
Niko nije predvidio da će Ćirkovićeva danas, iako zbog dijagnoze i „mekanih kostiju“ rizikuje povrede i uganuća zglobova, biti aktivan sportista i da će težiti da ostvari sve što poželi.
Ona i Dragica Ivanović su trenutno angažovane na projektu „Radnom praksom lica sa invaliditetom do inkluzije u zapošljavanju“, koji realizuje Udruženje paraplegičara Podgorica i nedavno su se oprobale kao modeli - stale pred kameru profesionalca Aleksandra Jaredića i nosile kreacije Lazara Ilića.
Ćirkovićeva i Ivanovićeva su se upustile i u blogerske vode (beskonacanpogled.wordpress.com i sadrugestraneblog.wordpress.com) i na taj način upoznaju čitaoce sa životom osoba s invaliditetom. Ista želja, da vide osobe s invaliditetom na reklamama, TV ekranima, modnim pistama, dovela ih je do iste priče - obje su pisale na tu temu i pitale se zašto osobe sa invaliditetom ne viđaju u ulozi modela.
„Zar niko nije osjetio želju i dobio inspiraciju da sarađuje sa njima?“, pita Ćirkovićeva.
Ona osim što već dvije godine trenira stoni tenis u Stonoteniskom klubu osoba s invaliditetom “Luča”, nalazi vremena i da šije.
“Volim modu, zanimljive kreacije, nesvakidašnje stvari. Često prepravljam odjeću, nekad i sašijem nešto”, kaže Ćirkovićeva.
Profesionalni fotograf i ona ispred kamere to je, kako navodi, njena želja iz djetinjstva. A nakon nedavnog poduhvata, ispunila je san.
Ipak, njen cilj je nešto više.
“Na ovaj način se dodatno promoviše ljepota osoba sa invaliditetom i očekujem da će ovo podići njihovo samopouzdanje, da će se nakon ovoga više uključivati, ne samo u modna, već i druga društvena dešavanja. Želim da ljudi shvate koliko je bitno samo uključivanje osoba sa invaliditetom u društvo”, rekla je Ćirkovićeva.
Da je nedovoljna uključenost u društvo osoba s invaliditetom možda i njihov najveći problem, potvrđuje i Ivanovićeva. Danas četrdesetogodišnjakinja Ivanovićeva je kao devetomjesečna beba zadobila opekotine, koje su dovele do amputacije jedne noge.
“Ne tako davno, osobe s invaliditetom nijesu mogle redovno ni da se školuju i bave nečim što žele. I danas postoji problem pristupačnosti - prilaz za invalidska kolica još nemaju sve ustanove, institucije, pozorišta, kafići… a to su samo neka od onih mjesta gdje se najviše okupljamo, gdje radimo ili se družimo”, kaže Ivanovićeva.
Iako je maštala da jednom stane pred kamere, nije ni sanjala da će jednom i ostvariti taj san.
“Nijesam imala hrabrosti da to uradim”, priznaje i priziva uspomene iz djetinjstva kada se kao djevojčica presvlačila po pet puta dnevno.
Kako kaže, često je maštala o tome, ali je odustajala svaki put kad bi pomislila na svoj invaliditet.
“Izgledalo je nemoguće. Ja model? Invaliditet je uticao na moj mladalački duh, na doživljaj ljepote, posao… I ne bih se upustila u ovu avanturu bez velike podrške i podsticanja, podizanja samopouzdanja da ja to mogu. Ovo je bilo za sve osobe sa invaliditetom. Krajnje je vrijeme bilo da se pokrenem i pokažem da je invaliditet najčešće stanje uma. Da invaliditet ne mora da vas sprječava u ostvarivanju snova”, poručila je Ivanovićeva. Da Ćirkovićeva i Ivanovićeva ostvare san, osim Jaredića i Ilića, pomogli su i Tamara Jelić, koja se pobrinula za šminku, kao i salon vjenčanica “Katarina” i cvjećara “Talija”.
Jaredić: Svi imamo mane, samo su nečije vidljivije, a nečije ne
Ideju da fotografiše Ćirkovićevu i Ivanovićevu, Aleksandar Jaredić je prihvatio bez dvoumljenja. Snimanje je, kako je rekao, bilo malo zahtjevnije od uobičajenih zadataka – “ali ništa pretjerano”. “Ljudi su ljudi, portet je portret, ma kakve vrline ili mane imao onaj koji stoji ispred objektiva. Svi imamo svoje mane, samo su nečije vidljivije, a nečije ne, na prvi pogled”, kaže Jaredić. On smatra da nema razloga da se osobe sa invaliditetom ne bave modelingom. “Određena ograničenja postoje svakako, u zavisnosti od vrste invaliditeta, ali generalno nema razloga da se osobe sa invaliditetom ne bave tim poslom. Mislim da ove fotografije to i povrđuju”, kazao je Jaredić, koji se fotografijom bavi već 10 godina, od kojih posljednjih šest profesionalno. Iako profesionalac, na dan snimanja je imao tremu, ali ona je, kaže, uvijek prisutna. “To je samo znak da mi je stalo. Kad prestane trema, prestaću i ja da se bavim fotografijom, jer će to značiti da mi je svejedno”. Tremu je imala i Tamara Jelić, koja je šminkala djevojke, ali samo jer nije bila sigurna da će ispuniti njihova očekivanja. “Kad sam vidjela rezultate i njihove osmijehe, bila sam više nego zadovoljna”, kazala je ona.
Prema njenim riječima, osobe sa invaliditetom moraju jednako biti uključene u društvo, kao i svi drugi.
“Imala sam priliku da se družim sa osobama sa invaliditetom – ti ljudi su borci, toliko inspirišu”.
Mogu sami iznijeti svoje uloge, tako će se najbolje predstaviti
Iako ima jedan invaliditet, Ćirkovićeva je u spotu “Znanjem i obukom do posla”, o zapošljavanju osoba sa invaliditetom, glumila osobu sa drugom vrstom invaliditeta.
”Glumila sam slijepu osobu. Bilo je teško iznijeti ulogu, jer to nijesam ja, ne predstavljam sebe”, kaže ona. Nažalost, kako je dodala, često ulogu osoba sa invaliditetom na reklamama i fotografijama igraju osobe bez ikakvog invaliditeta.
“Bilo bi poželjno da osobe sa invaliditetom glume samo osobe sa invaliditetom, jer jedino tako uloga može da se odigra na pravi način i da se dočara smisao prezentacije, spota, filma, fotografije…”, smatra Ćirkovićeva.
Promijeniti odnos prema pojmu ljepote
Britanka Kejti Noules (25) je zbog oboljenja kičme u kolicima, ali je to ne sprječava da reklamira donji veš.
"Ljudi imaju u glavama jednu definiciju ljepote, koja ne uključuje invalidnost. Takav odnos prema pojmu ljepote uglavnom imaju i mediji i modna industrija", kaže ona. Brazilka Paola Antonini Frans Kosta se ne libi da pokaže svoje tijelo u kupaćem kostimu, uprkos amputaciji jedne noge. Kao model je radila i prije saobraćajne nesreće, 2014. godine.
Galerija
Bonus video:
