Uloga žena u Mojkovačkoj bici i žrtva, istrajnost i napor majki, žena, sestara i kćerki ratnika iz Kolašinske brigade biće predstavljeni izložbom fotografija i dokumenta, koja će uskoro biti postavljena u kolašinskom Centru za kulturu.
Autori izložbe su direktor Centra Branislav Jeknić i kustos Zavičajnog muzeja Draginja Kujović.
Jeknić je za "Vijesti" ispričao da im je cilj da uz predstavljanje slavnih ratnika iz Kolašinske brigade, pokažu i koliko je "ženska komora" iz kolašinskih sela bila važna podrška junacima na mojkovačkom prevoju.
"Zaslužile su i sjećanje i priznanje. I prije Mojkovačke bitke, zahvaljujući ženama, crnogorski ratnici snabdijevani su hranom, obućom i odjećom na frontu. Suprugama, sestrama, kćerkama... nije bilo bitno koliko će kilometara preći pješice, koliko je put naporan. Često i po velikom nevremenu stizale su na borbene linije”, kazao je on.
Dodao je da u to doba crnogorska vojska nije imala organizovanu dostavu hrane, odjeće i obuće i da su taj posao obavljale žene.
Jeknić priča da se sa koleginicom Kujović potrudio da na izložbi bude dovoljno dokumenata i fotografija i o tom često marginalizovanom segmentu Mojkovačke bitke.
Jeknić pojašnjava da on i koleginica fotografijama i dokumentima žele da predstave ogroman napor kojim su tadašnje žene iz kolašinskih sela, savladavale desetine kilometara planinskih puteva kako bi stigle do mojkovačkog poprišta.
Dodao je da se tada organizovalo po 10-15 žena iz jednog sela koje su, noseći na leđima i u rukama hranu i odjeću za ratnike, kretale prema Bojnoj Njivi.
"Išlo se u smjenama, jer je bilo neophodno da uz djecu i stoku na selu ostane dovoljan broj žena. Jasno je koliko su na taj način pomagale i željeli smo da podsjetimo na veličinu ženske žrtve, koja se ne odnosi samo na Kolašin i Mojkovačku bitku”, kazao je on.
U zbirci Jeknićevih starih fotografija i dokumenata mnogo je dokaza o ženskom humanizmu, organizovanom dobrovoljnom radu u Kolašinu tokom pretprošlog i prošlog vijeka.
Na frontovima ostavljale ono zbog čega su postojale
O ženskom dopinosu crnogorskim vojnim uspjesima pisali su Aleksandar Drašković i Vasilija Vukotić Vrbica, kćerka slavnog serdara Janka Vukotića.
"Zamislite sliku vojske, koja ratuje na smrt i život, na Karađorđevom šancu na planini Javor, koji je udaljen od Podgorice blizu 250 km. Sa preslabim, pohabanim naoružanjem, a pod neprekidnim udarima kiše, magle, vjetra i grada austrougarskih kuršuma. I da ta vojska, ti pokisli, premrzli, bosonogi i pocijepani ratnici, čekaju da im dođe tain i preobuka, na plećima skorele i sašene majke ili žene koja je ostavila buljuk nejake djece u Kučima, Rovcima, Zagaraču, Pješivcima, da bi u koloni sa mnogim sapatnicama stigla na bojište, poslije pet ili šest dana potucanja po bespućima”, zapisao je Drašković.
U sjećanjima na mojkovačku epopeju Vukotić - Vrbica je zapisala da su mnoge na frontovima ostvaile ono “zbog čega su postojale i što su ljubile više od sebe”.
Bonus video:
