Bahrija Elezović je samohrana majka troje djece. Živi u podgoričkom naselju Stari aerodrom, od 167 eura materijalnog obezbjeđenja porodice i dječijeg dodatka.
“Moj život je od rođenja bio jako težak. Roditelji su se mučili da prehrane nas četvoro djece. Otac je umro, a majka se nakon toga razboljela”.
Bahrija se boljim vremenima nadala kad je srela svog nevjenčanog supruga. Živjeli su skromno i ubrzo dobili kćerku. Iznenada on je otišao iz stana i nikad se nije vratio. Čula je da je van zemlje...
Bahrija se tada vratila kod roditelja, jer nije imala mogućnosti da samostalno započne život.
Kada je upoznala drugog supruga, mislila je kraj njenim mukama, nadala se da će konačno imati ljubav i podršku. Sa drugim suprugom ima sina i kćerku.
Muža je napustila kad je djevojčica imala 20 dana, jer je, kako navode iz Banke hrane, uvidjela da on ne želi da radi za svoju porodicu, a i interesovale su ga druge žene.
Opet se vratila roditeljima i živjela je sa njima dok nije dobila rješenje za socijalnu pomoć.
Od 167 eura, koliko prima mjesečno, Bahrija 100 izdvaja za stanarinu. Račun za struju obično bude 50, 60 eura.
Bahrija se trudi da, što je moguće više radi kako bi djeci obezbijedila kako tako normalan život.
“Očistim tepihe, pospremim kuće... sve radim do čega mogu doći, ali nema posla, slabo. I oni koji su ranije plaćali za usluge sada sami rade. Teško je vrijeme”, kaže Bahrija.
Kćerka Nina će 1. maja napuniti dvije godine. Daris ima četiri. Kao najmlađi, oni još nisu svjesni teške situacije u kojoj se nalaze.
Aida, maturankinja medicinske škole, itekako jeste, kaže Bahrija.
“Ona nije išla na matursku ekskurziju zbog finansijskih razloga, ali i da bi čuvala mlađu sestru i brata, kako bi majka mogla da radi za dnevnicu. Aida je divno dijete, dobar je đak, skromna, najviše je pogađa kada vidi suze u mojim očima zbog nemaštine iako ih ja krijem nabolje što umijem”, priča Bahrija.
Aida, kaže, ima dobre drugarice, koje joj kupe užinu u školi, plate kafu u kafiću.
“Znaju da ona nema. To meni kao majki smeta, a i Aidi je neprijatno, ali nema načina da izbjegne. Često im kaže da je jela kući, da joj se kafa ne pije... ali drugarice je ne slušaju. Na silu je odvedu sa njima”.
Uskoro će biti matursko veče, društvo u školi razgovara o garderobi.
“Aida se ne uključuje u razgovor. Osim što nema haljinu i obuću, nema ni novac za participaciju. Znam da bi Aida željela da ide na proslavu mature, ali kako...”, pita Bahrija.
Aida bi voljela da nekad drugarice pozove u goste, na kafu, ali oni u kući nemaju sto i stolice, samo dvosjed u maloj sobi, poklon od kumova, na kome spavaju majka i mlađa kćerka.
U vlažnoj spavaćoj sobi, koja je uzrok čestim prehladama djece, je ormar i krevet na kome spavaju Aida i njen brat.
Porodica nema šporet, samo plinsko kuvalo.
Jedu uglavnom suvu hranu kada je imaju, keks i mlijeko jedu mlađa djeca. Starija kćerka i majka često legnu gladne, kažu iz Banke hrane.
“Vlasnik stana im je dao TV na korišćenje, da imaju djeca da gledaju crtani film, jer slabo izlaze vani. Igraju se malobrojnim, polomljenim gračkama u stanu. Kada su napolju, vide drugu djecu kako voze biciklo, jedu smoki ili piju sok pa traže”, ispričala je Bahrija Banci hrane.
Ona dodaje da njena porodica ne slavi rođendane i nove godine, jer je za njih praznik kada imaju šta da jedu.
“Voće, meso, slatkiši... to sve moja djeca žele”, kaže majka.
Bahrija pere ručno veš, jer nema mašinu. Ponekad ponese kod majke ono što se otkuvava. Tamo nekada i ručaju krompir ili paštu. I majka teško živi, pa ne može više da im pomogne.
Bahrijin bivši muž ne prima platu, nema imovinu, pa iako imaju sudsku presudu da mora plaćati alimentaciju, nema načina da se ona naplati.
U socijalnom su Bahriji, kako kažu iz Banke hrane, rekli da se snalazi i da joj ne mogu pomoći.
Pisala je i nadležnim insticijama, molila za pomoć, ali nije dobila odgovor.
Konkurisala je za rješenje stambenog pitanja 2012, te ponovo ove godine.
Kaže da bi rješenje stambenog pitanja bilo od velike pomoći za nju i djecu, te da bi se onda nekako snalazili.
Banka hrane je za Elezoviće obezbijedila hranu i higijenska sredstva za neki period, ali njima je, kako navode, pomoć stalno potrebna.
Za djecu i Bahriju je potrebna obuća – za dječaka veličina 29, za djevojčice 26 i 40, a za majku 41. Sve je dobrodošlo – pdjeća, veš, pelene...
Svi koji žele da pomognu, mogu kontaktirati Banku hrane putem emaila bankahranepg@gmail.com, telefonom 069495680 ili na Facebooku.
Žiro račun za pomoć je kod Prve banke
535-0400200129278-87 na ime Elezović Bahrija.
Galerija
Bonus video:
