Sjećanjem na Petra Lubardu, koji je preminuo na današnji dan prije 42.godine, i otkrivanjem ćirilične table sa natpisom ulice koja u Nikšiću nosi ime jednog od najvećih jugoslovenskih slikara, Klub mladih Nove srpske demokratije Nikšić počeo je sa akcijom “Sjećanjem za ćirilicu”.
Marko Kovačević je podsjetio da su, kao odbornici, više puta u SO Nikšić ukazali na neravnospravnost ćirilice i pokušali da se izbore za njen kakav takav bolji položaj, ali da njihovi napori nijesu nailazili na razumijevanje vlasti.
“Ćirilica je osnova našeg identiteta i borba za njen ravnopravan položaj je simbol borbe za ravnopravnost svih ugroženih kategorija društva. Kada se izborimo za ćirilicu, kada se izborimo za ono što je naše ime i prezime, lakše ćemo se i izboriti za sve drugo za šta treba da se borimo. Ćirilica nas objedinjuje, ćirilica nas spaja. Zato su na nju udarili, da bi nas razdvajali”, kazao je Kovačević.
Prema njegovim riječima, borba za ravnopravnost ćiriličnog pisma biće i prilika da se podsjete na velike kulturne i druge pregaoce čija imena nose nikšićke ulice, a čast da bude prvi u tom nizu ne bez razloga pripala je Lubardi, koji je 1907. rođen u Ljubotinju. Kazao je da bi Lubardu možda najbolje opisale riječi koje je čuveni slikar uputio Goji.
“Ima duboku istorijsku brazdu, on je i dan danas živ i dan danas njegova misao u akciju pretvara gledaoca. Ljudska misao nema granice. Badava ćemo ih mi uokviravati. Jedan Njegoš, to je genije. I ne možemo ga mi u okvire opština, bilo ovih bilo onih, on je jedan veliki pjesnik, on je ovako nominalno srpski pesnik ali on je pjesnik svijeta, pjesnik ljudske misli, to je to što je važno”, citirao je Kovačević Lubardu.
Istakao je da se ni Lubarda ne može stavljati u okvire, ali da se nikada nije odricao identiteta, autentičnosti, naroda i ćirilice.
“Jedna ovakva umjetnička i ljudska veličina, neopterećena identitetskim pitanjima, potpuno autentična i svoja, ipak nam pokazuje da je zadatak svakog čovjeka da svoj identitet svake vrste odbrani i ne dozvoli njegovo prekrajanje”, kazao je Kovačević.
Time Lubarda, kako je istakao, nije uskratio sebe i svoju misao svijetu, već je poslao poruku da moramo biti prvo ono što smo da bi mogli biti i nešto više od toga.
Pročitao je Lubardino pismo Miodragu Kolariću, koji je bio član Odbora za priređivanje "Jugoslovenske izložbe kroz vekove" u Parizu, u kome ga je zamolio da u katalogu za pomenutu izložbu stavi “jedine tačne biografske podatke” o njemu - Petar Lubarda, rođen 1907. godine, Ljubotinje, Srbin, živi u Beogradu, Iličićeva br. 1.
Kovačević je zatim pročitao biografske podatke Petra Lubarde, dok je Spasoje Tomić pročitao dio iz Lubardinog Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti.
Nakon toga predsjednik OO Nove Janko Milatović otkrio je tablu sa imenom ulice Petra Lubarde na ćiriličnom pismu.
Milutinović: Genije je rođen
Lubarda je studije slikarstva započeo na Umjetničkoj školi u Beogradu, a zatim školovanje nastavlja u Parizu. Prvu samostalnu izložbu organizovao je 1929. godine u Rimu. Od 1932. do 1938. živi u Beogradu, gdje priređuje tri samostalne izložbe, a na međunarodnoj izložbi u Parizu 1937. godine dobija Grand Prix.
Ratne godine provodi u koncentracionim logorima, a nakon oslobođenja dolazi na Cetinje gdje učestvuje u formiranju prve umjetničke škole u Crnoj Gori i zajedno sa Milom Milutinovićem vodi slikarsku radionicu koja je iznjedrila mnoga poznata imena crnogorskog slikarstva. Od 1950. godine do kraja života živi u Beogradu.
Bio je član ULUCG-a, ULUS-a i SULUJ-a, kao i stalni član galerije „Penelope“ u Rimu. Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih priznanja, a 1997. godine u Crnoj Gori je ustanovljeno najveće priznanje koje nosi njegovo ime i koje se dodjeljuje za likovnu umjetnost.
Kada je Milutinović prvi put vidio Lubardine slike kazao je: „Ljudi, rodio se genije. Od njega će biti veliki slikar“. I nije pogriješio. Lubarda je svojim stvaralaštvom obilježio i odredio tokove slikarstva druge polovine 20. vijeka.
Bonus video:
