Nesaradnja pojedinih aktera u postupku posredovanja, nedovoljna informisanost građana o alternativnim načinima rješavanja sporova, neadekvatno nagrađivanje posrednika, neaktivnost pojedinih medijatora i neadekvatna primjena zakona - problemi su sa kojima se suočava crnogorski Centar za posredovanje.
Posredovanje je proces pregovaranja uz pomoć treće neutralne osobe (posrednika) koja olakšava suprotstavljenim stranama da postignu sporazum, kojim bi eventualno razriješili spor bez ulaženja u sudski postupak.
Ukoliko se u postupku posredovanja ne postigne sporazum, stranke se mogu vratiti sudskom postupku, a sve što su pregovarali ostaje povjerljivo.
Zakonom o posredovanju propisano je da se u postupku posredovanja mogu rješavati sporovi iz porodičnih, privrednih, radnih i drugih imovinsko - pravnih odnosa fizičkih i pravnih lica.
Takođe, pojedini krivični postupci u kojima su optuženi maloljetnici mogu se rješavati bez sudskog postupka.
Rok za postizanje sporazuma je 60 dana, s tim da se taj rok može produžiti za još 30 dana u porodičnim sporovima.
U krivičnim postupcima taj rok je 30 dana.
Država bi ovakvim rješavanjem sporova mogla da uštedi milione eura koje daje za sudske troškove godišnje.
Problem je što advokati za zastupanje u sudskim postupcima za samo jedno održano ročište uzimaju i po pet puta više novca od medijatora, pa nemaju interes da upućuju svoje klijente na ovakvo rješavanje spora.
To bi, međutim, morale da rade sudije, koje su po Zakonu o posredovanju obavezane da u brojnim sporovima stranke prvo upute na medijaciju, ali to još ne čine redovno.
Direktorica Centra za posredovanje Marina Lutovac je "Vijestima" rekla da je u 2018. godini situacija ipak znatno bolja u odnosu na prethodne godine, pa je toj instituciji od strane sudova upućeno 200 odsto predmeta više u odnosu na 2017. godinu.
" S tim da je u posljednje vrijeme primjetno da se građani i pravna lica sve češće obraćaju Centru za posredovanje i prije pokretanja sudskog postupka, što se i preporučuje“, navela je ona.
Marina LutovacDodala je da su medijatori u 2018. godini rješavali najveći broj predmeta u porodičnim sporovima, sporovima u kojima je država tužena i sporovima male vrijednosti.
Ona je pojasnila da se krivična medijacija sprovodi u slučajevima kada državni tužilac za maloljetnike procijeni da je za dijete cjelishodnije da se izrekne jedna od deset alternativnih mjera, odnosno vaspitnih naloga.
"Svrha je da se prema maloljetniku ne pokreće krivični postupak“, dodala je ona.
Vaspitni nalog se može izreći maloljetniku za krivično djelo za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do deset godina ako postoje dokazi iz kojih proizilazi osnovana sumnja da je maloljetnik učinio krivično djelo i ako je maloljetnik dao svoj pristanak, uz saglasnost zakonskog zastupnika (roditelja/staratelja).
"Od ukupnog broja predmeta u kojima se maloljetnik pojavljuje kao učinilac krivičnog djela 15 odsto se rješava u postupku posredovanja kroz primjenu vaspitnog naloga“, istakla je Lutovac.
Na pitanje “Vijesti” Lutovac je navela da je godišnji budžet Centra za posredovanje u prošloj godini iznosio 140.000 eura, dok se u ovoj godini očekuje da će budžet Centra biti veći.
"Još uvijek nismo zadovoljni postignutim, mada su u ovoj godini ostvareni primjetni rezultati na svim poljima i to prvenstveno zahvaljujući velikoj podršci Vlade CG, Ministarstva pravde i Vrhovnog suda Crne Gore, kao i naporima koje ulažu zaposleni u Centru za posredovanje i posrednici“, dodala je Lutovac.
Ona je dodala da medijatori mogu biti pravnici, socijalni radnici, psiholozi, pedagozi, koji su prethodno prošli obuku propisanu Pravilnikom o programu obuke za posrednike, te da ih ima u svakom gradu u kojem postoje osnovni sudovi i državna tužilaštva.
Na pitanje “Vijesti” pojašnjava da i sudije mogu biti posrednici, ali da se naravno mora voditi računa da ne dođu u konflikt interesa radeći u sudu i u Centru.
“Posredovanje je preporučljiv postupak jer omogućava jasnije sagledavanje situacije, donošenje rješenja koje je podjednako prihvatljivo za obje strane, čuva ili uspostavlja komunikaciju i povjerenje između strana u sporu, čuva lične i imovinske interese, štedi vrijeme i finansije“, zaključila je Lutovac.
Rade na novom zakonu
Ministarstvo pravde je u decembru 2018. godine započelo rad na izradi zakona o alternativnom rješavanju sporova.
Lutovac je navela da je preuranjeno govoriti koje će novine Zakon donijeti, ali da je izvjesno da će se proširiti nadležnost Centra za posredovanje i da će se primjenjivati i drugi vidovi alternativnog rješavanja sporova.
Ono što je, po mišljenju Lutovac, veoma važno je da postoji jedinstveni način tumačenja i primjene propisa, kao i jedinstvena organizacija koja će se brinuti za razvoj alternativnog rješavanja sporova, praćenje i postavljanje standarda u toj oblasti, kao i osposobljavanje lica koja učestvuju u postupcima.
Bonus video:
