,,Ološ”, ,,džukela”, ,,kerovi”, ,,zulumćarska ekipa novinara”, ,,moračka kurva”, ,,konkubina”, ,,šupljoglava”, ,,lovački ker”, ,,medijski siledžija u suknji”, ,,glupa kao točak”, ,,kilomudićka”, ,,mitingaševi kerovi u suknjama”, ,,prostitutka”... Ništa od toga što se godinama objavljivalo u državnoj Pobjedi nije smetalo potpisnicima pisma poslatog na više diplomatskih adresa prošle sedmice, naprasno zabrinutih za ženska ljudska prava radnica javnog servisa i ostalih glasila koja veličaju lik i djelo aktuelnog režima.
Nije njih sedamdesetak pokrenulo na akciju ni kada su letjele glave kolega kritičkih novinara, ni kada su prebijali predstavnike nezavisnih medija, kada su odjekivale eksplozije pred redakcijama koje se nijesu pokorile vođi. Glasa nijesu pustili ni kada su sami bili diskriminisani, kad su ih profesionalno degradirali... Nijesu se protivili kad su morali da prećutkuju istinu o kriminalu i korupciji, da izvještavaju u interesu vladajuće klike, a ne javnosti čiji bi glas trebalo da budu…
Na noge ih je digla kolumna Željka Ivanovića, direktora Vijesti, Pravila bordela. I oni znaju - nijesu u toj kolumni prekršeni novinarski standardi i nema riječi o diskriminaciji žena. Otvorena diskriminacija je, po logici potpisnika, legitimna, ali u režimskim glasilima. I prema zulumćarskoj ekipi novinara Miodraga Perovića, tog zločinca kojeg treba poslati na doživotnu robiju, kako su ovih dana tražili u jednom listu iz Statisovog i Đukanovićevog koncerna.
Oglasilo se i Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i ombudsman. I oni su zabrinuti zbog Pravila bordela. A ćutali su dok je Informer divljao sa montiranim prilozima protiv Vanje Ćalović. Ćutali su i kada je Pobjeda ispisivala posljednju sramnu epizodu. Uvrede koje je objavljivala Pobjeda pod uredništvom nekih od potpisnika ovog pisma tretirali su kao – književnost.
U kolumni Željka Ivanovića samo je data dijagnoza - da je u ovoj zemlji endemska korupcija uništila javni prostor, da vladaju pravila bordela, da se prodaje sve. Bolest je zahvatila cijele profesije - novinarstvo na javnom servisu i navodno opozicionu politiku. Povod za taj zaključak bio je nemontirani razgovor između zvijezde RTCG Ivane Šebek i predsjednika SNP-a Srđana Milića, koji je, da li greškom, postavljen na portalu javnog servisa. U tom razgovoru novinarka podučava i savjetuje Milića. Naručuje kako da joj odgovori, a on klima, zaljubljen u njene stavove. Ukratko, novinarka RTCG se ponaša kao PR vlasti, a ne zastupnica javnog interesa, što bi valjda trebalo da bude glavna misija RTCG, koju svi finansiramo.
Ovaj će materijal ostati za škole novinarstva kao primjer narušavanja profesionalnih standarda. U RTCG-u, umjesto da odgovore javnosti kako je moguć takav odnos prema profesiji, priču prebacuju u dvorište Vijesti, prvo prijeteći da će tužiti ovu novinu zbog objavljivanja nemontiranog materijala, a kasnije predvodeći kampanju protiv Ivanovića.
Jasno: radi se samo o još jednoj manipulaciji majstora spina, kojima obiluju ove godine laži. Sjetite se samo kako su gradonačelnik i njegov sin napali Mihaila Jovovića, kako su u njega uperili pištolj. Kako je onda tužilac podigao optužnicu i protiv Jovovića, kako je država starijeg Mugošu poslala za ambasadora u Sloveniju, a mlađeg u diplomatsku misiju u Argentinu. Da se malo odmore.
Tako i u ovom slučaju: kad RTCG prekrši standarde, okrene se nezavisnim medijima i traži da se zaustavi taj Rojters. Pored hapšenja Miodraga Perovića, Statisov i Đukanovićev list je tražio da se i Željko Ivanović uhapsi, doživotno. Kao kod prijatelja iz Azerbejdžana, Alijeva, strateškog partnera.
Dobro je da na kraju imamo sva ta imena potpisnika pisma na jednom mjestu. Mnogi od njih su ipak bili skriveni iza kulisa. Ostaće za neka bolja vremena spisak da svjedoči na što su sve bili spremni ovi ljudi. Pred čim su ćutali, a na šta vrištali.
Bonus video:
