Zbog vodostaja koji je metar ispod biološkog minimuma, ribolov na jezeru Liverovići u nikšićkoj Župi je zabranjen. Nizak vodostaj otvorio je stara pitanja na koja mještani i Mjesna zajednica Župe godinama upozoravaju - da su, kako tvrde, za pad nivoa vode krive pokvarene klapne u sistemu za odvod i da je to u nadležnosti Željezare.
Iz “Tosčelika”, koji upravlja Željezarom, nijesu odgovorili na pitanja “Vijesti” o ovom problemu.
Strogi ribolovni zabran uveden je radi zaštite ribljeg fonda i trajaće dok se ne poveća nivo jezera, a zabran je uveo inspektor za slatkovodno ribarstvo.
“Nivo vode u Liverovićkom jezeru, koji je ovih dana ispod biološkog minimuma, klasičan je primjer neadekvatnog gazdovanja prirodnim resursima. Da je taj odnos maćehinski govori i odgovor vlasnika Željezare koji je odgovoran za stanje Liverovićkog jezera, koji ignoriše inicijative da se izvrši opravka na zatvaračnicama, da treba sačekati da nivo vode opadne, pa će se voda manje gubiti iz jezera”, kazao je predsjednik MZ Župa Dragoljub Radulović.
Mjesne zajednica, kako je istakao, obratila se Upravi za vode, kako bi se pomenuto stanje saniralo, i očekuje njihovu reakciju. Nezadovoljni su, kako ističe Radulović, i odnosom Sportsko-ribolovnog kluba (SRK) “Nikšić” koje ima koncesiju za ribolov na jezeru, što nije aktivnije kada je u pitanju pomenuti problem i što vjeruje “pričama koje im na sastancima prezentira uprava Željezare”.
Radulović podsjeća da je za izgradnju vještačke akumulacije, koja je napravljena 1957. godine za potrebe rada tadašnje Željezare “Boris Kidrič”, mještanima sela Liverovići oduzeta najplodnija zemlja, kao i da je posljednjih nekoliko godina, zbog nefunkcionisanja zatvaračnica, nivo vode na granici ili ispod biološkog minimuma.
“Vjerujem da će Uprava za vode imati sluha da riješi problem, jer ovom višegodišnjem vrćenju ukrug treba stati na kraj. Ovakav nedomaćinski odnos svodi se na prizivanje kiše da nivo jezera poraste, a onda očekivanje da se nivo jezera što prije spusti ispod biološkog minimuma, kako bi se manje vode gubilo”, upozorava Radulović i dodaje da je potencijal jezera i njegovog sliva veliki i značajan za razvoj Župe.
Vlasnik akumulacije je država, a korisnici su SRK “Nikšić” i Željezara “Tosčelik”. Sekretar SRK Vlajko Simović podsjetio je da je prošle godine nivo vode bio ispod biološkog minimuma pa je lovostaj dva mjeseca bio na snazi. Prošle godine je Željezara, nakon što se Klub obratio inspektoru za slatkovodno ribarstvo, popravila glavni zatvarač na Lazu, gdje se kontroliše protok vode, ali je zastarjela oprema, ističe Simović, popustila i na drugim mjestima, a posebno je problematičan zatvarač koji se nalazi na dnu jezera, pored same brane.
“Nedavno smo imali sastanak sa upravom Željezare. Tvrde da se zatvarač naslonio na kamen i da ne može da se zatvori, a da to ne mogu oni da urade već specijalizovane ekipe ronilaca. Drugi problem je, kako su kazali iz Željezare, što voda ponire 50 metara više brane a oni to, kako su kazali, ne mogu da urade zbog tehničkih razloga. To bi trebalo zatvoriti kao što je Elektroprivreda uradila na Slanom jezeru”, kazao je Simović.
Željezara potencijale jezera sada koristi u mnogo manjoj mjeri nego nekada i to periodično.
“Ovih dana imamo razgovor u Direktoratu za ribarstvo i iako tema razgovora nije Liverovićko jezero mi ćemo insistirati da to bude jedna od tema i da nađu rješenje da se ovaj problem riješi”, poručio je sekretar SRK.
Perović: Odgovornost je na onome ko upravlja jezerom
“Veoma je vażno za jezerski ekosistem vještačkih akumulacija da se biološki minimum ne ugrozi, i to jeste suština dobrog upravljanja. Mišljenja smo da jezero sa okolinom mora da ima integralno upravljanje, što znači jasno definisane odgovornosti onog ko ima najviše finansijske dobiti, a ne kao što je sada slučaj”, kazao je Aleksandar Perović, direktor Ekološkog pokreta “Ozon”.
Prema njegovim riječima u redu je da se upravljanje ribljim fondom vrši u saradnji sa ribolovnim društvima, ali da je primarna odgovornost na onom ko upravlja jezerom.
“Stalno ukazujemo da su nikšićke vještačke akumulacije, nakon više decenija postojanja, dobile suštinski ekosistemski značaj, gotovo kao prirodna jezera, jer je lokalno stanovništvo organizovalo način żivota uzimajaći u obzir činjenicu njihovog postojanja”.
Bonus video:
