Danas su u Dolima, pokraj sela Miljkovac u Pivi, obilježene 72. godine od stradanja pivskog naroda za vrijeme Drugog svjetskog rata. Za vrijeme pete ofanzive 1943. godine folksdojčerska jedinica „Princ Eugen“, koja je prošla Pivom i ostavila pustoš ubivši oko 1.260 Pivljana, 7.juna je u Dolima za sat ubila 522 ljudi, među kojima i 109 djece.
„Mjesto na kojem stojimo je trostruko sveto mjesto – pivski zid plača, sam vrh pivske golgote narodnoga raspeća i pivski Vitlejem, mjesto pokolja i stradanja 109 pivske djece, od kojih je jedno rođeno na gubilištu. Dijete Mališe Đikanovića ubijeno je bez imena i bez saznanja njegovog pola, okupano i prinudno kršteno kao bezimeno u svojoj krvi. Trudnice pred porođajem nijesu bile pošteđene stradanja ni pogibije”, kazao je u besjedi prof. dr Jovan Delić.
Nevine žrtve bile su podijeljene u tri grupe – jednu su činili muškarci stariji od 15 godina, drugu žene i djevojke, a treću djeca. Redoslijed ubijanja u vrtačama, gdje se danas nalaze spomenici žrtvama, bio je obrnut.
“Piva je 1943.godine bila spaljena zemlja. Sve je gorjelo što se dalo prižditi i što je vatru prihvatalo. Najveće čudo u junu 1943.godine u Pivi bila je nezapaljena zgrada, svejedno da li je to kuća, štala, ili koliba. Nad Pivom i u Pivi je u tih desetak dana izvršen genocid i etnocid od koga se nikada nijesmo oporavili”, kazao je Delić.
Prisjetio se svih pivskih žrtava juna 1943.godine, među kojima je bila i sedamnaestogodišnja Jaglika Adžić koju su zajedno sa roditeljima, braćom i komšijama, spalili Njemci i ustaše. Njemački vojnici su u Gojkovića dolu, kod Plužina, 6.juna zatvorili u jednu kolibu 46 mještana, među kojima su bili Jaglikina braća Milorad (8), Momčilo (4) i Dušan (2), kao i roditelji Stoja i Krsto. Ona je uspjela Nemcima da pobjegne, ali se vratila kada je čula vrisku i plač braće i roditelja, skočila u oganj i sagorjela.
“Sveta Jaglika predvodi pivske mučenike u seobi među svetitelje. Njen podvig ponovila je Sofija Kandić, 17-godišnja čobanica koja je govorila da je ništa neće odvojiti od brata Luke, jedinog među pet sestara. Kada je shvatila da je brat u plamenu ostavila je stado i u trku skočila u vatru u kojoj je izgorjelo 96 ljudi”, kazao je Delić.
U svakom selu pivske župe tih desetak dana 1943.godine bilo je po jedno stratište, a Dola su bila najveće mjesto stradanja. Bitka za uništenje partizana, kako je kazao Delić, pretvorena je u bitku za uništenje naroda. Nažalost, o stradanju pivskog naroda u istorijskim knjigama za osnovce i srednjoškolce nalaze se svega dvije-tri rečenice. Malo za „krvavu pivsku bajku“ koju je preživio samo jedan stradalnik. Miloš Glomazić, koji je tada imao 36 godina uspio je da pobjegne sa strelišta u Dolima i tako bude svjedok najtežeg zločina u Pivi koji se dogodio za vrijeme Drugog svjetskog rata. Miloš je preminuo 1986. godine.
Svetu arhijerejsku liturgiju u Dolima, gdje je 1977. godine napravljen memorijalni kompleks, rad vajara Luke Tomanovića, služio je episkop budimljansko-nikšićki vladika Joanikije sa brojnim sveštenstvom i monaštvom. Joanikije se u besjedi posebno osvrnuo na ubijenu djecu, kao i na to da će uskoro novomučenica Jaglika, sa ostalim pivskim stradalnicima, biti pribrojana liku svetih.
"Daće Bog da ubrzo i mi dočekamo taj dan da ih cijela crkva proslavi kao svete mučenike Hristove. Taj dan se približio ali i mi treba da imamo odgovornost, da znamo šta to znači i koliko nas to obavezuje, da se urazumimo ne bi li nas krv ovih mučenika, ove djece, urazumila i vratila na pravi put”, kazao je Joanikije.
Na mjesto stradanja okupio se veći broj Pivljana, a sa njima su bili i pobratimi iz Velike pod Čakorom, koje je zbližila ista nevolja i isto stradanje. Tamo je ista SS jedinica, potpomognuta brdskom „Skenderbeg“ divizijom, 28. jula 1944. godine za samo dva sata na najsvirepiji način ubila preko 500 ljudi, žena i djece.
„Pivljani i Veličani imaju istu sudbinu da su bili žrtve, u svemu nevine. I nas i vas veže zla kob, ali i snaga koja se kao feniks ponovo rađa i obasjava nam put budućnosti, ali i put sjećanja na naše mučenike. Htjeli su da nas unište a mi se bratimimo, htjeli su da nas poraze i istrijebe, a mi i dalje živimo“, poručio je u ime veličana Milan Petrović.
Nakon pričešća okupljenih osveštan je i prerezan slavski kolač koji je donio ovogodišnji domaćin Radojica Blečić, dok će naredne godine domaćin biti Željko Mitrić.
Predstavnici opštine Plužine na čelu sa predsjednikom Mijuškom Bajagićem, kao i borci i komunisti, položili su vijence na jedno od tri spomen obilježja u Dolima.
Organizatori pomena su Opština i Centar za kulturu Plužina, Eparhija budimljansko-nikšićka i manastir Piva, a na kraju je guslar Goran Perović izveo pjesmu koju je Moračanin Žarko Bojić posvetio mučenici Jagliki Adžić.
Galerija
Bonus video:
