Grupa članova “Udruženja raftera Nacionalnog parka Durmitor” reagovala je na tekst direktora nacionalnog parka “Durmitor” Toma Pajovića o smeću na rijeci Tari, a svoje reakcije potkrijepili su fotografijama stanja u kanjonu.
“Time dokazujemo katastrofalnu sliku na rijeci. One najbolje negiraju Pajovićeve navode kojima obmanjuje javnost. Iznenađeni smo njegovim reagovanjem na nešto što smo iznijeli iz najbolje namjere i što je istina. Pajović tvrdi da rafteri i gosti na raftingu bacaju smeće, a treba da zna da su gosti na čamcu sa rafting opremom, kacigom, veslom i fotoaparatom i da više nista niti nose, niti mogu da ponesu, pa prema tome nemaju šta bacati ni na obalu ni u rijeku. Gume kojih ima mnogo sigurno nisu oni donijeli iz zapadne Evrope i sa njima krenuli na rafting”, kaže rafter Dane Novosel sa Žabljaka.
Novosel negira da su toaleti i svlačionice na polazištu splavova po standardima.
“Radi se o neuslovnim i nehigijenskim objektima kojima se ne može prići, a svlačionice su na nivou štale. Nijesu u stanju da od drveta naprave rampu dugu 10 do 15 metara, da možemo čamce bez problema spustiti u rijeku, već ih vučemo preko kamenja zbog čega se oštećuju ili uništavaju”, kaže Novosel.
On je upitao Pajovića zašto se iznad izvorišta Ljutice, najizdašnije rječice u Evropi, nalazi više od 150 guma, mjestu gdje gosti prave pauzu prilikom rafting i odmaraju, i zna li da se gume tu nalaze godinama. Dražan Kulić iz “Kula Rafta” kaže da je iznenađen i zbunjen reagovanjem Pajovića.
“Ako oni gazduju Tarom i naplaćuju visoke takse, treba da čiste i održavaju. Neka nam pojasne šta je svrha njihovog gazdovanja i u koje svrhe koriste naplaćene takse. Turisti korisnici usluga su uglavnom iz zapadne Evrope i većinom visoko obrazovani ljudi koji kamionske gume sa sobom nose na odmor”, kazao je on.
Rafter iz Mojkovca Radovan Čobeljić tvrdi da u posljednjih 15 godina ništa nije preduzeto po pitanju čišćenja smeća.
“Kada smo dobrovoljno pokušali da se okupimo i očistimo dio koji je pun smeća, iz uprave NP su nam rekli da moramo da platimo takse. Htjeli smo da se organizujemo i sa desetak čamaca pokupimo smeće, koje nije od naših gostiju ni od nas samih, već dolazi iz Kolašina ili Mojkovca jer se deponije smeća nalaze pored Tare, a voda kad nadođe nosi ih nizvodno”, smatra on.
Rafter Miki Bulatović iz Kolašina kaže da ne zna ko zagađuje Taru i ko baca gume u nju, ali pretpostavljm da se to dešava mnogo dalje uz vodu u kolašinskim i mojkovačkim selima u kojima nema kontejnera, pa ljudi koriste lokalne potoke kao deponije. Umjesto što krivimo jedni druge za zagađenje koje nismo izazvali, ni mi a ni zaposleni u Nacionalnim parkovima, treba da zajednički pravimo akcije da problem riješimo”, kaže Bulatović.
Galerija
Bonus video: