Nikšić je grad mostova, a najstarija ćuprija ne samo u gradu pod Trebjesom već i u Crnoj Gori, na Moštanici, u narodu poznat kao Rimski most, uskoro će konačno biti „umiven“ i zasjati u svoj svojoj veličini.
Primjena konzervatorskih mjera na mostu, koji je sagrađen u III vijeku, počela je prošlog mjeseca, a radove vrijedne oko 70.000 eura izvodi Centar za arheologiju i konzervaciju Crne Gore.
Finansijer je Ministarstvo kulture, uz logistiku Opštine pod Trebjesom.
“Praktično svaki centimenar se mora konzervatorski uraditi. Most je djelovao zapušteno, pomalo i zaboravljeno, ali na sreću konstrukciono je stabilan i jako kvalitetan tako da nijednog momenta nije dolazila u pitanje njegova konstrukciona stabilnost”, priča konzervator savjetnik Božidar Jovićević, koji je rukovodilac na projektu rekonstrukcije.
Prva faza podrazumijeva rekonstrukciju ograde na mostu, dužine 40 metara, koja u najvećem dijelu nedostaje, kao i gazne površine, a onda slijedi konzervatorski tretman na ostalim djelovima - bazama, lukovima.
“U konzervaciji se daje prioritet autentičnim materijalima, tako da smo tragali za originalnim materijalom, tzv. brečom ili đerom, a nije uobičajena za gradnju posebno ne u modernom vremenu. Imali smo sreću da je nađemo nedaleko od mosta, u koritu rijeke Moštanice. To nam je uveliko olakšalo radove, jer kada smo našli materijal praktično smo pola posla završili”, kaže Jovićević.
Most je sagrađen od tesane sige pravilnog oblika, a kameni blokovi spajani su debljim slojem maltera sa životinjskom dlakom. Savršenstvo linija kod ovakvih objekata Rimljani su postizali primjenom grafostatike.
Ima pet većih polukružnih propusta i četiri mala tzv. olakšavajuća otvora, za slučaj kada rijeka nadođe. Most je odolijevao vremenu, nažalost ne i ljudima.
“Zadnja rekonstrukcija i to jako kvalitetna urađena je 1957. godine. Od tada do danas nije urađeno ništa”, kazao je Jovićević
Prvi put je oštećen, pretpostavlja se, u srednjem vijeku, što se zaključuje po uzidanom srednjovjekovnom stećku u bazi mosta, a posljednji 1941. kada su partizani srušili dva zapadna volta, da bi neprijateljima onemogućili prolaz preko mosta.
“Zadnja rekonstrukcija i to jako kvalitetna urađena je 1957.godine. Od tada do danas nije urađeno ništa”, kazao je Jovićević.
Te 1957. godine most je obnovljen pod nadzorom Zavoda za zaštitu spomenika Crne Gore, a posao je povjeren arhitekti Đorđiju Minjeviću.
Tada je most dobio novu kaldrmu i nisku kamenu ogradu, sa naglašenim vijencem.
“Most se sastojao od pet lukova od kojih su dva krajnja bila djelimično očuvana. Malo je ostatka sige bilo u koritu od koje je bio izgrađen most, pa smo preostalu količinu dobavili iz kanjona Bukovice, iznad Šavnika. Mještani su vrlo vješto tesali sjekirama ploče za svodove lukova i na konjima iznosili na put, odakle se transportovalo kamionima. Kamenoresci su vješto imitirali ostatke mosta, stubove, lukove, lučne niše iznad stubova, vijenac i ogradu tako da je prilikom prijema utvrđena potpuna autentičnost sa ostacima mosta. Jedino odstupanje, koje nije bilo vidljivo, činilo je armirano betonsko jezgro radi trajnosti i sigurnosti”, zapisao je Minjević u knjizi “Nikšić u sjećanjima”.
Prilikom rekonstrukcije mosta Minjević je uradio i “malu prevaru” koja je otkrivena tek objavljivanjem pomenute knjige.
“Most je rađen za karavane i vojne rimske dvokolice njegova je upotrebljivost u savremenim uslovima bila nedovoljna i služila bi samo pješacima, pa sam uradio proširenje za 50 santimetara, sa svake strane po 25. Od samih stopa temelja, po šablonima, most se širio tako da se obezbijedio prolaz zaprežnih vozila i manjih automobila. Dosjetka je ostala nezapažena na prijemu radova, ali se i danas može teško primijetiti zahvaljujući vještim majstorima”, zapisao je arhitekta.
Planirano je da rekonstrukcija mosta, bude završena za 120 radnih dana. Most je od 1947. zaštićeni spomenik kulture, a u Registar nepokretnih spomenika kulture upisan je 1961. godine.
Dolaze turisti iz Rusije, Slovenije, Hrvatske, u blizini i ostaci groblja
Desetak koraka od mosta, ka crkvi, nalaze se tzv. „sjedala”, koja su, po predanju, Rimljani uklesali u polukružno raspoređene stijene. Tu su glavari nekadašnje varoši Moštanice, koja je, kako se pretpostavlja, bila najstariji „nikšićki” grad, vijećali u rimskom, vizantijskom i turskom carstvu.
U blizini mosta nalazili su se i ostaci rimskog i grčkog groblja.
Nakon oslobođenja od Turaka polje oko Rimskog mosta je, kako piše Petar Šobajić u knjizi „Nikšić-Onogošt”, uzorano i izgubio se trag građevina, pa se o njima može slutiti samo po gomilama tesanog kamena po njivama.
Jedan od najznačajnijih spomenika kulture zavređuje i veću valorizaciju. “Rijetko da prođe dan a da ne dođe posjetioci. Uglavnom su u pitanju stranci – Rusi, Slovenci, Hrvati. Lijepo je vidjeti ljude koji su došli da obiđu nešto što nijesu bili u prilici da vide nigdje na prostoru Crne Gore.
Malo više promocije ovog objekta bilo bi dobro i za turizam i za kulturnu baštinu”, smatra Jovićević.
Galerija
Bonus video:
