Crnogorski novinar Jovo Martinović dobitnik je ovogodišnje nagrade Piter Makler, koju dodeljuje organizacija Reporteri bez granica (RSF), za hrabro i etičko izveštavanje. Šefica deska RSF za Evropsku uniju i Balkan Paulin Ades Mevel istakla je: ,,Izdvajanjem Jova Martinovića, nagrada Piter Makler odaje počast hrabrosti i posvećenosti novinaru koji je platio visoku cenu za svoju predanost slobodi informisanja u Crnoj Gori. Uprkos ogromnim poteškoćama, veliki broj istraživačkih novinara svakodnevno se bori da iznese istinu na Balkanu. Ova nagrada šalje snažnu poruku nade za novinarsku zajednicu tog regiona".
Šta Vama znači nagrada i vjerujete li da će uspjeti da prenese naznačenu poruku?
Nagradu ne doživljavam samo osobno već smatram da je ona priznanje svim nezavisnim medijima i novinarima na Balkanu. Svjedoci smo da su posljednjih godina međunarodni indeksi slobode medija u balkanskim zemljama u konstantnom padu. Ono što je posebno zabrinjavajuće je da je sve više napada na novinare i u susjednim zemljama koje su članice EU. Takva klima sigurno ne doprinosi boljem medijskom stanju u zemljama kandidatima. Strukture koje ne žele nezavisne i istraživačke medije mogu samo biti okuražene da nastave sa dosadašnjom praksom prijetnji, prebijanja, hapšenja pa čak i ubistava novinara. Stoga mislim da je i pred Evropskom komisijom i našim vladama veliki izazov u rješavanju tih problema. Tu svakako veliku ulogu igraju međunarodne organizacije koje pomažu ugroženim novinarima, prije svega Reporteri bez granica, onda Komitet za zaštitu novinara, Evropska federacija novinara i mnogi drugi sa Zapada.
Visokoku cijenu u dalje plaćate - zbog procesa u kome ste okrivljeni da ste navodno ,,umrežili’’ kriminalce i posredovali u prodaji droge, niste mogli lično primiti nagradu, jer Vam nije vraćen pasoš. Suđenje za međunaradni šverc droge ovog mjeseca ulazi u treću godinu. Da li se procesu nazire kraj i kakav epiolog očekujete?
To je pitanje na koje je teško odgovoriti. Kraj suđenja je bio najavljen za kraj prošlog mjeseca, ali su se desile neke procesne izmjene na koje odbrana nije mogla uticati i došlo je do ponovnog spajanja postupka sa osobom koja je bila u bjekstvu i nedavno isporučena Crnoj Gori. Tako da će se suđenje nastaviti 22.o ktobra kad će biti ravno tri godine od hapšenja. Mislim da u ovoj fazi niko sa sigurnošću ne može reći još koliko mjeseci će proći prije prvostepene presude. Na odbrani je da se bori, ali na sudskom vijeću je da donese presudu.
Uhapšeni ste u oktobru 2015, mjesecima nijeste znali zašto Vas optužuju, a u pritvoru ste proveli više od godinu dana. Kakva su prisjećanja na taj period?
Čitav taj dugačak period od skoro 15 mjeseci mi je izgledao, maltene, kao neki igrani film. Stvari se meni dešavaju ali imate osjećaj da je sve to nestvarno i da ste tu samo posmatrač. Sami službenici zatvora su bili jako ljubazni i korektni, a neki i zbunjeni jer su me znali od ranije kada sam dolazio nekoliko puta u zatvor kao novinar.
Zatvor kao zatvor je, inače, vrlo interesantno mjesto. Upoznate svakakve ljude, dobre i loše, krive i nevine (nažalost takvih ima ne baš zanemarljiv broj). Tamo možete upoznati puno zanimljivih sudbina i ličnosti, a i naći dobre kontakte za neke buduće priče. Takođe, iz nekog razloga u zatvoru se nalazi ne mali broj osoba kojima je prije mjesto u psihijatrijskim ustanovama.
S druge strane jako je važno prilagoditi se najbolje što znate da bi psiha bila što manje opterećena i posmatrati sve to kao neko dragocjeno iskustvo koje ipak ne biste nikom preporučili. Pročitao sam 50-ak knjiga tokom trajanja pritvora, prostudirao naš Zakon o krivičnom postupku i pomogao drugima u pisanju podnesaka i žalbi, uključujući i službenike ZIKS-a. Sve se to dešavalo u iščekivanju da se tužilaštvo smiluje i dozvoli mi pristup spisima predmeta i omogući mi da odgovorim na optužbe. Pristup spisima predmeta sam dobio tek šest mjeseci nakon podizanja optužbe i to nakon zajedničkog pisma Reportera bez granica (RSF), Komiteta za zaštitu novinara (CPJ) iz Njujorka i Human Rights Watch-a tadašnjem premijeru, na čemu sam svima zahvalan.
Pritvor je trajao nevjerovatno dugo, pogotovo kad vidite da su ljudi optuženi za ista ili puno teža krivična djela izlazili veoma brzo. Vjerovatno da je i jedan od razloga dugog pritvora bilo i uvjerenje da ću podleći pritiscima i ucjenama i potpisati lažno priznanje krivice u zamjenu za momentalno oslobađanje. Čista savjest je najveći resurs koji osoba može imati, a sloboda je stvar stanja svijesti, a ne ograničenosti prostora i komunikacije.
Radili ste za neke od najuglednijih svjetskih medija - Ekonomist, Fajnenšel Tajms, Bi-Bi-Si..., na temama ratnih zločina, šverca oružja, trgovine ljudskim organima, kriminala... Koliko se njihov način rada razlikuje od ovdašnjeg?
Razlika je, prije svega u materijalnim resursima, dugoj tradiciji i globalnom iskustvu tih redakcija. Takođe, tu se radi i o velikom ugledu jer vam se mnoga vrata puno lakše otvaraju kada nastupate u ime jednog BBC-ja ili Financial Times-a. Ti mediji su pravi konglomerati tako da je dosta teško praviti neko realno poređenje. S druge strane, mislim da mi na Balkanu i u Crnoj Gori zaista imamo dobre ljudske resurse koji zbog manjkavosti drugih resursa ne mogu toliko doći do izražaja. Takođe jedna od velikih razlika je da anglo-američki i drugi zapadni mediji rade u društvima sa puno dužom demokratskom tradicijom i slobodom izražavanja. Ta društva sama po sebi doprinose velikom uticaju medija kod njih.
Ocjena medijske scene u Crnoj Gori? Koliko pisanje medija, istraživačke priče, utiču na pozitivne društvene promjene u Crnoj Gori?
Uvjerenja sam da se kod nas zahvaljujući njima ipak stvara jedna viša svijest o problemima sa kojima se susrijećemo kao društvo i zemlja i da pisanje istraživačkih priča doprinosi boljem poznavanju problema kod sve većeg broja ljudi. Takođe, smatram da je zadaća istraživačkog novinarstva da se što više ljudi odvoji od dnevnih politikantskih priča o jeziku, crkvi, naciji i onome što je bilo prije 50 ili 500 godina i fokusira na životne stvari koje se svih nas tiču bez obzira kome taboru pripadamo ili ne pripadamo. Novinari trebaju biti u službi zajedničkog interesa i dobra svih i zbog toga smatram da su naši nezavisni mediji postavili dobru osnovu za dalje.
Bonus video:
