Žene i muškarci u crnogorskom društvu nijesu ravnopravni, što potvrđuje i zvanična statistika, kazala je izvršna direktorica Centra za ženska prava, Maja Raičević, navodeći da je položaj žena u Crnoj Gori bolji nego prije Drugog svjetskog rata, a gori nego u socijalizmu.
„Surovi uslovi na tržištu rada, nezaposlenost, siromaštvo, slaba zaštita na radu, diskriminacija trudnica i porodilja, ne samo od poslodavaca nego i od države, prekovremeni neplaćeni rad, užasni uslovi u porodilištima, slaba zaštita od nasilja, selektivni abortusi, neokonzervativizam koji propagira crkva, a podrzavaju mnogi“, rekla je Raičević.
Neravnopravnost se, kako je kazala agenciji MINA povodom Međunarodnog dana žena, 8. marta, posebno ogleda u obimu kućnih poslova koje žene obavljaju, gdje, kako istraživanja pokazuju, rade i po četiri sata više nego muškarci.
Prema njenim riječima, to ne znači da žene manje rade van kuće, ali to svakako utiče na njihovu slabu zastupljenost na mjestima odlučivanja, sto Crnu Goru stavlja na poslednje mjesto u regionu.
„I da ne zaboravimo – Crna Gora ni do danas nije uspjela da se oslobodi tradiocionalnih praksi koje pogubno utiču na društvo, poput selektivnih abortusa, prinudnih brakova itd, koje nas svrstavaju rame uz rame sa nekim veoma nerazvijenim zemljama“, navela je Raičević.
Ona je kazala da položaj žena u državi može da se poboljša prije svega obrazovanjem i upoznavanjem i muškaraca i žena sa benefitima ravnopravnosti, poput boljeg kvaliteta života, društvenog rasta i razvoja i slično.
„Istraživanja pokazuju da veće učešće žena u radnoj snazi i bolja platežna moć doprinose većem dugoročnom privrednom rastu i smanjenju rizika od siromaštva, ne samo za pojedinke, nego i za njihove porodice“, navela je Raičević.
Prema njenim riječima, ne smije se zanemariti uloga donosioca odluka u Crnoj Gori.
„Krajnje je vrijeme da obezbijede finansijska sredstva i pokažu veću posvećenost ispunjavanju obaveza iz strategija i planova koji se odnose na rodnu ravnopravnost, čije brojne mjere nijesu realizovane upravo zbog nedostatka te dvije ključne komponente“, ocijenila je Raičević.
Ona je kazala da se uslovi zapošljavanja i kvalitet posla moraju poboljšati, tako da žene mogu zaraditi za život, imati pravo na porodiljsko odsustvo, bolovanje i druge oblike socijalne zaštite.
„Potrebno je obezbijediti zaštitu na radu, ali i ohrabriti žene da se bolje organizuju u zaštiti svojih prava, poboljšati ženski pristup i kontrolu nad imovinom i novim tehnologijama koje su takođe važne za postizanje ravnopravnosti“, poručila je Raičević.
Ona je poručila da žene treba da se vrate izvornom obilježavanju praznika, jer, kako je kazala, situacija to zahtijeva.
Raičević je podsjetila da je prvo obilježavanje 8. marta 1911. godine, okupilo više od milion žena i muškaraca na protestnim skupovima za pravo glasa, pravo žena na rad, na stručno osposobljavanje i protiv diskriminacije na radu.
Ona smatra da su i danas, čitav vijek kasnije, protesti najbolji način da se obilježi taj praznik žena, jer, kako je navela, problemi su isti.
„Svi vidimo kakav je položaj žena koje rade u sivoj ekonomiji, na crno, ili u velikim marketima, a koje nemaju ni zaštitu na radu, ni određeno radno vrijeme, ni praznike, ni odmor, a sve to za minimalne plate“, zaključila je Raičević.
Bonus video:
