Redovna mjesečna plata od 420 do 440 eura i smještaj nijesu bili dovoljni da na biroima rada u Crnoj Gori animiraju nezaposlene da obuku odijelo čistača i zaposle se u Komunalnom preduzeću u Budvi.
Upornim zahtjevima JKP-a nije odgovoreno, pa to preduzeće već ima problema da obezbijedi radnu snagu za predstojeću turističku sezonu.
Đorđe Medin, direktor Komunalnog preduzeća, koje je juče obilježilo 25 godina samostalnog rada, kaže da je i “pored odličnih uslova koje nude” svega 20 odsto radnika iz Crne Gore, koji su angažovani na održavanju čistoće u Budvi, dok su ostalo radnici iz susjednih država.
Budva tokom ljetnje sezone ima velike potrebe za obezbjeđenjem fizičkih radnika, za poslove održavanja čistoće, kao i u sektoru zelenila. I dok se za poslove u Zelenilu koji su, kaže Medin, itekako fizički zahtjevniji, od kopanja, sadnje do orezivanja palmi i uređenja velikih zelenih parkovskih površina, mogu obezbijediti radnici, ulice, trotoare i trgove u Budvi niko ne želi da čisti. Mali broj radnika koji Komunalno preduzeće uspijeva da obezbijedi iz crne Gore, su uglavnom pripadnici romske nacionalnosti.
“A uslovi su izuzetni, plata je od 420 do 440 eura i redovna. Preduzeće je obezbijedilo smještaj. Ne mogu da vjerujem da je odziv ovoliko loš”, kaže Medin.
Ukoliko se uporedi sa ostalim firmama, poput ugostiteljskih objekata ili hotela, plata za sezonske radnike u JKP-u je dvostruko veća. Sobarica sezonski u hotelu može da zaradi 180 do 200 eura mjesečno.
Komunalnom preduzeću ipak svake godine nedostaje i do 20 radnika na nivou sezone. Fizičkih radnika ima oko 80, nekoliko njih su stalno zaposleni. Dvadeset odsto su iz Crne Gore, ostali su stranci.
“Iskoristićemno ovaj period da ponovo potražimo radnike na biroima za zapošljavanje Crne Gore“, kazao je Medin, i poručio da ulice nije teško čistiti, da ima mnogo težih i rizičnijih poslova.
Iso Taipović iz Ulcinja 40 godina radi u Komunalnom preduzeću u Budvi, i uskoro odlazi u penziju.
“Od početka sam radio posao vozača kamiona za smeće, mijenjali su se direktori, a ja sam ostajao. Jedini mi je bio problem što sam putovao stalno kod familije, jer živim u Ulcinju, ali sam se navikao, i porodica, i ja. Navikao sam se na Budvu. Ovdje me više prepoznaju nego u mom selu”, kaže Taipović. Iso je u Budvi počeo da radi sa 16 godina, u penziju odlazi u 59. godini.
Bonus video:
