Predstavnici nevladine organizacije Voz neprebola 2006. zatražili su da ih prime predsjednici države i parlamenta, Filip Vujanović i Ranko Krivokapić, kako bi se utvrdila istina o željezničkoj nesreći na Bioču. U željezničkoj nesreći 23. januara 2006. godine u Bioču poginulo je 47, dok je povrijeđeno više od 200 putnika. Otac jedne od stradalih putnica Hivzo Topuzović kazao je na današnjoj konferenciji za novinare, povodom obilježavanja devet godina od nesreće, da boli ono što se dešavalo nakon nesreće u sudu, medijima, “pa sve do Vlade”. “Koristim ovu priliku da dva pravnika, Vujanovića i Krivokapića, pozovem da prime delegaciju nevladine organizacije Voz neprebola 2006, da pojasnimo ljudima koji su pravnici i stručni, da uvaže naše stavove, mišljenja i dokaze”, rekao je on. Topuzović je kazao da bi Krivokapić trebalo da iskoristi kontrolne mehanizme nad izvršnom i sudskom vlašću i da “pomogne da dođemo do istine, jer nama je jako stalo do toga”. On je rekao da želi da do javnosti dospiju informacije i dokazi koje posjeduju kako bi se konačno došlo do istine. Topuzović je objasnio da su iz poziva izostavili premijera Mila Đukanovića jer su mu, kako je naveo, poslali dopis prije 14 mjeseci. “Na naše pozive dobijamo isti odgovor - procedura. Četrnaest mjeseci procedure, sačakaćemo još koji mjesec”, poručio je on. Topuzović je ocijenio da se u slučaju željezničke nezgode radi o dilu institucija i pojedinaca. “Radi se o klasičnom dilu između advokata, tužilaštva, sudstva, Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), ostalih ministarstava i okrivljenih za nesreću”, rekao je on. Topuzović je ukazao na činjenicu da je samo jedan čovjek osuđen za nesreću, dok je 11 optuženih “ekspresno oslobođeno”, dodajući da je i jedini osuđeni nakon puštanja iz zatvora stambeno obezbijeđen i u penziji. “Može se reći da je profitirao”. Topuzović je poručio da su dokazi koje posjeduju odbačeni, a da je Tužilaštvo zaštitilo veliki broj pojedinaca. “MUP se potrudio da ono u svom domenu potpomogne da se ovo završi na ovakav način”, rekao je on, dodajući da su pojedini dokazni materijali nestali ili izuzeti iz procedure. Goran Vojinović je rekao da su mnogi profitirali tako što su nakon nesreće dobili unapređenja na svojim radnim mjestima, dok su povrijeđeni i nastradali usput pomenuti, kao “kolateralna šteta”. On je ukazao na dokaze koje posjeduje ta organizacija a koji, kako je naveo, nijesu bili relevantni za Tužilaštvo i druge organe. Vojinović je objasnio da je jedan od dokaza činjenica da je pruga kojom je išao voz bila “pojedena” u jednom dijelu. Jedan od putnika iz tog voza, Vesko Vlahović, podsjetio je na obećanja Vlade sa komemorativne sjednice 2006. godine u kojima se navodi da su to “rane cijele Crne Gore”. “Najstrašnija od svih lekcija iz novije crnogorske istorije, a naročito žrtve ove tragedije, ne treba da budu evocirane samo na godišnjicu tragedije”, rekao je on. Vlahović je kazao da NVO Voz neprebola 2006. nije formirana da bi dijelila lekcije, već da obezbijedi da se nesreća u Bioču ne zaboravi, “kako ne bi ponovo djeca bila istrzana iz naručja svojih roditelja, ni neke nove crnogorske mladosti ostale na nekim novim šinama u vozovim i nevozovima”. On je rekao da nijesu tražili mnogo, niti očekuju suviše, “samo odgovoran odnos najodgovornijih, kako bi bilo očuvano dostojanstvo žrtava”. Prema njegovim riječima, tražili su most do institucija i do drugih ljudi ali do sada, kako je naveo, u tome nijesu uspjeli, osim u časnim izuzecima. “Strahovi su nam isti, pitanja ista uprkos protoku vremena”, poručio je Vlahović. On je podsjetio da još nijesu regulisani socijalni kartoni za preživjele, navodeći da nadležni organi međusobno prebaciju odgovornost.
Bonus video:
