Mnogi Novljani poznaju šezdesetdevetogodišnju sugrađanku Neđeljku Bakočević, kao jedinu ženu u gradu, koja od svoje petnaeste godine za život zarađuje kao višestran i vrstan zanatlija u građevinarstvu.
Najviše je radila molerske poslove, od kojih ne odustaje ni sada, na pragu osme decenije života. Pored moleraja, Neđeljka je bila i prvakinja Crne Gore u šahu, a sa prijateljima je uvijek spremna da zapjeva.
Kada bi Novljane pitali za molera Neđeljku Bakočević, rijetki bi rekli da je poznaju, ali kad kažete Ćebe svi će se odmah sjetiti vrijedne i danas markantne sugrađanke, o čijim molerskim i ljudskim kvalitetima imaju samo riječi hvale.
Rođena je u Bijeloj prije 69 godina. Nakon završene osnovne škole, kao petnaestogodišnja djevojčica otišla je od kuće i osamostalila se. Počela je da radi u Jadranskom brodogradilištu, teške fizičke poslove, na brodovima.
“Vidjela sam da to nije za mene - po cijeli dan u brodskoj kaljuži, pa sam pošla kod privatnika Draga Muratovića koji mi je govorio: kradi očima zanat. I tako sam i radila. Kod njega sam provela tri-četiri godine, izučila molerski zanat i onda krenula da radim samostalno”.
Kada je krajem pedesetih godina prošlog vijeka počela da radi moleraj, zaljubila se u taj posao. “Mnogo volim moj posao i dobro ga radim. Da mi neko sada kaže, budu direktor, odbila bih”. Posao joj je kaže ušao pod kožu, a o materijalima zna sve.
“Kada vidim zid, odmah vidim da li je mastan, posan, oštar ili mek,... Vidim šta treba raditi, kakav materijal upotrijebiti”, kaže Ćebe.
Radila je fasade, ali i cijele objekte: “Preuzmem i predam kuću jedan kroz jedan!”
Da posao zna, potvrda su brojne zadovoljne mušterije koje je i danas zovu i preporučuju drugima. Iako je povrijedila desnu ruku, Ćebe se sprema da nastavi radove na rekonstrukciji stolarije objekta Muzeja kapetana Štumbergera u Baošićima, a iz ustanove Muzej i galerija očekuju da se prihvati i posla u zgradi muzeja na Toploj.
Na pragu osme decenije ne odustaje od posla, a tokom više od pola vijeka, zahvaljujući poslu stekla je vrijedna prijateljstva. “Sve je to peneo uradio, četka što kažu…”
Posao Neđeljki nikada nije bio težak, jer kako kaže, “težak je onome ko ne zna da radi”. Žao joj je što mladi slabi znaju zanat. Kaže ne može se zanat naučiti za godinu, već se on uči cijeli život”.
Nikada nije imala problem što je žena u muškom poslu: “Kada znaš zanat, onda to što si žena ne predstavlja nikakav problem!”
Kaže da je uz molersku četku, šah i narodnu muziku imala ispunjen i bogat život. Kad bi mogla da bira, sve bi ponovila.
Iako je cijeli život vrijedno i pošteno radila i živjela časno, Ćebe ima penziju od samo 230 eura. Uspjela je da sagradi sopstvenu kućicu od 35 kvadrata i tako obezbijedi krov nad glavom.
Iako za sebe ističe da živi solidno i da je zadovoljna, kaže da ne može ostati imuna na sve veću bijedu oko sebe.
Šahovska prvakinja Crne Gore uvijek rado pjeva prijateljima
Ćebe je uvijek voljela i bavila se sportom, igrala je fudbal, ali je najbolje rezultate postigla u šahu, gdje je bila prvakinja Crne Gore.
“Išla sam na takmičenja u Bileću, Trebinje, Šibenik, učestvovala na prvenstvima Jugoslavije”.
Igrala je na takmičenju u Celju, gdje je obilježena pedesetogodišnjica šahovskog saveza Jugoslavije.
“Šah nikad nijesam učila, ali sam ga razumjela. To je logička i matematička igra”, jednostavno objašnjava Ćebe.
Posao u građevini često je podrazumijevao i druženja u kafani, a Ćebe se sjeća i nekoliko amaterskih nastupa u takmičenju pjevača, na kojima je sedamdesetih godina prošlog vijeka, takođe pobjeđivala. Voli da pjeva, naročito među prijateljima. Pjeva lijepo i osjećajno, pa i danas zna da izmami suzu onima koji je slušaju. Živjela je boemski i nije joj žao.
Bonus video:
