Ako je cijeniti po broju okupljenih na današnjem protestu nezaposlenih, koje je organizovala grupa građana „Alternativa“ u Nikšiću je situacija više nego odlična. Iako organizatori tvrde da 15.000 Nikšićana sanja posao okupilo se tek njih stotinak, od čega su polovina bili penzioneri i komunisti.
„Pretpostavljam da su se juče svi zaposlili i rade, zato nijesu mogli da dođu“, ironično je prokomentarisao Vesko Pejak, jedan od organizatora protesta i osnivača „Alternative“.
Dragoje Strunjaš, nekadašnji radnik „Metalca koji je od 2000.godine na Birou rada došao je podrži mlade zbog, kako reče, svoje djece.
„I njih ovo isto sjutra čeka. Ja sam zaradio koliko toliko, ali zato moja djeca sjutra nemaju gdje da rade već da budu najamnici kod ovih što su se obogatili na mom i sličnim preduzećima“, kazao je Strunjaš.
Prema riječima Pejaka nije poraz mali odziv nezaposlenih, ni to što fali hrabrih, pametnih i odmjerenih ljudi, već je najveći poraz „koji smo doživjeli za ovih 20.godina to što su nas ubijedili da borba nema nikakvu svrhu“. Toliko puta ponavljene rečenice –„.Ne bode se šuti sa rogatim“ i „Ćuti sine, nećeš naći posao ako pričaš“, uništile su, smatra Pejak, hrabrost i vjeru da se kroz borbu nešto može uraditi.
A, može, smatra on, samo je pitanje koji će put, od jedina dva moguća, građani izabrati. Prvi izbor je ćutanje i mirenje sa rečenicom „Ne bode se šuti sa rogatim“, dok je druga opcija borba. To je ono što je „Alternativa“, koja okuplja nezaposlene, uglavnom visokoobrazovane ljude, iz Nikšića, Pljevalja, Kolašina, Kotora, Herceg Novog, Bara, Tivta i Cetinja.
„Borba je kao i život – biće mnogo više padova, nego uspona, ali vam garantujem da će svaki uspon biti mnogo veći nego svi padovi koji su se desili. Samo kroz borbu možemo nešto da promijenimo“, kazao je Pejak.
A borba, smatra on, počinje od kuće. Tek kada ukućane ubjedite da su promjene moguće moći ćete i ostale.
„Ako vam neko hiljadu puta opali šamar zašto to ne bi uradio i hiljadu i prvi. Ako ne nađemo snage da se odupremo onome ko nas šamara primaćemo šamare svakoga dana i biće sve žešći dok jednoga momenta ne uzmu šipku i tuku nas tu gdje stojimo“, kazao je Pejak.
To što 15.000 nezaposlenih Nikšićana ćuti to je zbog toga, smatra on, što su 20 godina slušali istu rečenicu – „Biće bolje jednoga dana“.
„Koji je to dan kada će biti bolje? Neka nam kažu, pa da čekamo. Ubijedili su nas u to da je normalno da dijete u osnovnoj školi proba drogu i alkohol, da je normalno da srednjoškolci nose oružje. Ubijedili su nas da je normalno da plaćaš fakultet, da posle fakulteta prosječno tri godine čekaš da odradiš pripravnički. Normalno je kada nađeš posao da te poslodavac zloupotrebljava i mobinguje“, nabrojao je Pejak.
Zato „Alternativa“ traži da se u narednih deset godina zaposli 100.000 ljudi, a da već naredne godine 10.000 njih dobije posao sa sigurnim radnim mjestima, redovnim zaradama i plaćenim osiguranjem.
Bojan Đurović, član „Alternative“, kazao je da je poslodavce strah od radnika koji se usude da traže svoja prava i da je uspjeh skupa ako oni koji su mu prisustvovali odu kući sa riječima da će se boriti za i budućnost svoje djece.
Radislav Stanišić, sekretar JKP CG, podsjetio je na vrijeme kada je u Nikšiću radilo preko 20.000 ljudi, a kada za posao nije bila potrebna partijska knjižica jer više od 75 odsto njih nijesu bili članovi partije.
„Kada smo bili drugovi živjeli smo kao gospoda. Besplatno smo se školovali, besplatno liječili, dobijali, stanove, djeca su imala dječiji dodatak, a skoro svi smo bili zaposleni. Živjeli smo životom dostojnim čovjeka“, kazao je Stanišić.
Podsjetio je da je nikšićka privreda 80-tih godina prošlog vijeka važila za najuspješniju u bivšoj Jugoslaviji.
„Svršeni srednjoškolci i studenti nijesu morali dugo da čekaju na Biro rada da bi se zaposlili, a sada jedino mogu da nađu sezonski podsao od dva-tri mjeseca“, kazao je Stanišić.
Biljana Knežević, članica „Alternative“ iz Pljevalja kazala je da nije tačno da mladi neće da rade, da su nezainteresovani za posao i lijeni.
„Mi želimo da radimo i da živimo životom dostojnim čovjeka, ali posla nema. Kada se prijavite na Zavod za zapošljavanje i dobijete savjetnika prvo što ćete čuti od njega jeste dobro poznata rečenica – posao se ne čeka, posao se traži. Mi posao ne čekamo, tražimo ga, ali ga ne nalazimo“, kazala je Knežević.
„Alternativa“ je imala i adekvatnu govornicu – frižider u kome je bila samo salama i kečap. Kazali su da on najbolje oslikava pravo stanje stvari u 90 odsto nikšićkih, ali i crnogorskih familija.
„Ne lažite sami sebe raznim izgovorima. Vrijeme je ono u čemu smo najoskudniji. U minusu smo najmanje 25 godina koliko traje ovaj režim, a to je čitav moj život. Čekamo vas da ovu državu pretvorimo u mjesto zadovoljnih i srećnih ljudi“, poručila je Knežević.
Novo okupljanje nezaposlenih planirano je u Pljevljima a onda redom, po svim gradovima Crne Gore. Završno okupljanje biće u Podgorici.
„Borba ne počinje tako što ćemo svi izaći na ulice. Kada izađemo sledeći put na ulice to će biti zadnji put da se izlazi. Tad će biti ili pukovnik ili pokojnik, što kaže naš narod“, poručio je Pejak.
A svaki uspjeh, kako je rekao, puniće prazne frižidere, dok će ga svako ćutanje i povlačenje prazniti, ako u njemu bude imalo šta da se prazni.
Bonus video:
