Za šestočlanu familiju Srđana i Vesne Mijušković iz Kumbora 1. decembar najradosniji je dan u godini, jer njihovo četvoro djece Petar, Ivana, Vasilije i Božidar proslavljaju rođendan, ove godine 15-ti.
"Atmosfera u kući je u prazničnom duhu, najbliža rodbina okupiće se za trpezom na porodičnom ručku, dok će slavljenici svoj dan proslaviti sa društvom", rekala je za Radio Jadran ponosna majka Vesna, napominjući uz osmjeh da će se sjeći jedna, zajednička torta.
"Ne planiramo nikakvo veliko slavlje, a djeca kao djeca, uvijek su euforična pred rođendan što je sasvim logično".
Petar, Ivana, Vasilije i Božidar su prve četvorke u Crnoj Gori.
Majka Vesna, 15 godina kasnije, kaže da je vrijeme naprosto proletjelo i da joj je pomalo nevjerovatno da ih tako brzo ispraća u Srednju školu, Muzičku ili na treninge: "Prvi crteži, prva slova, čestitke čine se sada tako daleko", prisjeća se Vesna.
S obzirom na veliko angažovanje oko vaterpola, Petar je upisao Turističku školu, Ivana pohađa Gimnaziju, a Vasilije i Božidar učenici su Srednje pomorske škole u Kotoru. Prelazak u Srednju školu nije bio lak za Mijuškoviće, jer su nakon Osnovne, prvi put "razdovjeni".
"Sam taj odlazak u Srednju školu značio je novu sredinu, novo društvo, nove profesore. Sve je to zahtijevalo jedan period adaptacije da bismo se i mi i oni prilagodili. Jer, prethodnih 14 godina bili su nerazdvojni, ne samo u vrtiću, već i u osnovnoj školi svih devet godina, bili su u istom odjeljenju, na svaki izlet, ekskurziju ili zimovanje išli su zajedno. Eto, došao je trenutak kada je svako krenuo svojim putem".
Ipak, to nije ostavilo traga na njihovom učenju i uspjesima koje postižu u školi i ostalim aktivnostima izvan nje, pa Vesna kaže da je srećna i zadovoljna majka. Jer, osim što su Mijuškovići dobri đaci, uspjela je da on njih "formira" i dobre, i nadasve skromne "male ljude".
"Vrijedni su, radni i odgovorni i mogu da kažem da sam zadovoljna uspjehom. Naravno, neki predmeti mogli bi biti malo bolji, jer uvijek može bolje, ali sam svakako zadovoljna. Vidjećemo, školska godina je pred njima".
Vesna je svoj život u potpunosti posvetila njima. Dijeli sa njima radosti i tuge, nastoji da uz svakoga bude istim intenzitetom i da svakom pruži jednako vrijeme, razumijevanje i podršku.
"Znate, sasvim je jedna stvar kada od četvoro podižete jedno po jedno dijete, a kamoli četvoro u isto vrijeme. Uvijek imate onu grižu savjesti da li ste nekom posvetili manje ili više pažnje. I uvijek sam se preispitivala kao i svaki roditelj, oko svojih postupaka, da li sam u pravu ili ne. Jer kad je četvoro djece odjednom, neko uvijek mora biti uskraćen u nečemu. I da date maksimum od sebe, nekoga jednostavno morate da "zakinete". Ali, eto, kasnije nastojite da im to vratite na drugi način. Sve u svemu, oni su stvarno divna djeca i puna razumijevanja i hvala Bogu nisu ni zahtjevni niti imaju neke velike želje. Zaista sam ponosna".
Iako nemaju velikih želja, Srđan i Vesna nastoje da svojoj djeci obezbijede dostojno odrastanje i da njihova djeca ne oskudijevaju ni u čemu. Vesna "priznaje" da je "prava umjetnost" odgajati četvoro djece u ekonomskom i materijalnom smislu, ali pomoći od familije i prijatelja ne nedostaje.
"Dovoljno je da krenete od udžbenika, školskog pribora, mjesečnih pretplatnih karata, obuće, odjeće.... Sve je to teško i mi to ne možemo sami", priča Vesna i priznaje i da se njena porodica obraća za pomoć.
Bonus video:
