Dvadesettrogodišnja Nađa Labudović jedan je od nekadašnjih vrsnih srednjoškolaca koja je svojevremeno otišla iz Berana na studije u Podgoricu, završila u roku fakultet političkih nauka, i sasvim sigurno se neće vratiti da živi u rodnom gradu.
Bila je lučonoša beranske Gimnazije i među nekoliko fakultetskih jedinica koje postoje u Beranama kao djelovi državnog Univerziteta ili kao privatni fakulteti, nije mogla da pronađe sebe. „Tada sam odlučila da studiram fakultet političkih nauka, odsjek Socijalni rad i socijalna politika. Kao i većina moje generacije, opredijelila sam se za Podgoricu i državni Univerzitet. Završila sam u roku i prijavila sam se na Biro rada u Podgorici računajući da ću u većem gradu brže doći do posla“, kaže Nađa.
Ona sada završava pripravnički staž. Nakon toga se nada poslu u struci za stalno, a do tada je spremna da radi bilo šta, samo da ne sjedi.
„Odlučila sam da ostanem u Podgorici, jer ipak mislim da su u većem gradu i veće šanse za zaposlenje. Ne znam kada ću doći do stalnog posla, ali do tada sam sa sestrom i nekoliko koleginica pronašla stan koji ćemo zajednički plaćati. Kao i moje drugarice koje su u sličnoj situaciji, tražiću bilo kakav posao dok ne dođem do posla u struci“, priča Nađa.
Prema njenim riječima niko do njenog društva, lučonoša beranske Gimanazije, koji su u međuvremenu završili fakultete, nije se vratio da traži posao u Beranama.
Hoće li se šta promjeniti: Gradonačelnik sa prvacima
„Koliko ja znam, samo jedna drugarica koja je studirala Muzičku akademiju na Cetinju, završila je pripravnički staž u Osnovnoj muzičkoj školi u Beranama i mogla bi ostati tu da radi. Možda još jedna sa pravnim fakultetom. Svi ostali drugovi i drugarice, koji su bili među najboljim đacima Gimnazije, ostali su da traže poslove u gradovima u kojim su studirali. Šta da tražimo u Beranama i čemu se ovdje možemo nadati“, pita Nađa.
Da se situacija iz godine u godinu samo ponavlja, govori i slučaj njene mlađe sestre Nine (18). Kao i Nađa, i Nina je sa diplomom Luča završila Gimnaziju u Beranama, a onda upisala studije građevine u Podgorici. Ninina prednost je što već ima iskustvo svoje starije sestre, i unaprijed zna šta je čeka. „Mogu vam reći isto što i Nađa. Potpuno istovjetna priča. Iz moje generacije najviše lučonoša i odličnih đakaka upisalo je fakultete u Podgorici. Manji broj u Beogradu ili Kosovskoj Mitrovici. Niko nije ostao u Beranama“, kaže Nina.
Za nju je još rano da razmišlja o poslu. „Nećemo se odvajati. Bićemo zajedno. Možda se nešto i promijeni dok ja završim studije, ali mislim da sa strukom za koju sam se ja opredijelila, teško da će biti posla “, kaže Nina.
I medicinari teško dolaze do posla
U ovom gradu postoje samo četiri univerzitetske jedinice, na kojima studira oko 700 studenata iz Berana, Andrijevice, Rožaja ili Plava. Uglavnom je riječ o onima koji nijesu bili dovoljno dobri da upišu državne fakultete u Podgorici, niti imaju novca da studiraju na strani. Čak i oni kada završe, ostaju da čekaju posao na Birou rada i teško dolaze do stalnog zaposlenja. Tako, na primjer, od tri generacije Visoke medicinske škole koja postoji u Beranama kao dio podgoričkog Medicinskog fakulteta, na prste jedne ruke se mogu prebrojati djevojke i mladići koji su se zaposlili. Ako i jesu, to su uglavnom oni koji su već radili u zdravstvenim ustanovama, a studirali su uz rad, da bi po završetku školovanja obezbijedili napredovanje i veću platu u struci.
Galerija
Bonus video:
