Porodice pacijenata kojima je amputiran dio tijela, amputirane udove sahranjuju sami na grobljima i u porodičnim grobnicama i to čine uz “blagoslov” crnogorskih ljekara.
To je “Vijestima” potvrdilo više sagovornika, čijim su članovima porodice amputirani ekstremiteti. Navode da su im upravo ljekari kazali da sami sahrane amputirane djelove tijela, te navode da im nije ponuđena alternativa i da nisu ni znali da postoji drugi način odlaganja amputiranih ekstremiteta, kao ni da bi, prema zakonu, njihovo odlaganje trebalo da preuzme bolnica, odnosno Klinički centar Crne Gore (KCCG), jer amputirani ekstremiteti, kao patoanatomski otpad, prema definiciji, spadaju u opasan medicinski otpad.
“Sahranili smo obje tatine potkoljenice, ljekar nam je tako rekao. Kako sam ja tada shvatila, bolnica nema gdje sa tim”, kazala je “Vijestima” jedna od sagovornica.
Da ljekari navode porodice i pacijente da sami sahranjuju amputirane djelove tijela, potvrđuju i iz najveće crnogorske zdravstvene ustanove i, sudeći prema odgovorima nadležnih, to je pravilo. Izuzetak su situacije kada pacijent, odnosno porodica, najčešće iz materijalnih razloga, nisu u mogućnosti da to učine sami.
PR KCCG, Gorica Soković, objasnila je “Vijestima” da se amputacije, “pretežno ekstremiteta, rade isključivo po medicinskim indikacijama, uz saglasnost pacijenta ili člana uže rodbine, ako pacijent nije u stanju da da istu”.
“Ljekar je dužan da obavijesti pacijenta o indikacijama operativnog zahvata, eventualnim komplikacijama, samim tim i mogućnošću da pacijent ili član uže rodbine preuzme i izvrši sahranu amputiranog ekstremiteta u porodičnu grobnicu. Dešava se da u pojedinim slučajevima rodbina nije u mogućnosti da preuzme amputirani ekstremitet - najčešće su u pitanju materijalni i socijalni status porodice”, kazala je Soković.
U tom slučaju, amputirani ekstremitet se, kako je dodala, uz saglasnost pacijenta, evidentira, odlaže i čuva po zakonski regulisanim standardima i normativima u rashladnim komorama KCCG do predaje na dalje pohranjivanje podgoričkom pogrebnom preduzeću.
Podsticanje pacijenata i njihovih porodica da sami sahranjuju amputirane djelove, na neki način je podrška vjerovanju u skrnavljenje tijela, što, u crnogorskom scenariju, direktno ugrožava svaku priču o doniranju organa.
Vjerovanje da će, ako nečiji organi nakon smrti budu presađeni drugome, tijelo donora biti oskrnavljeno, jedan je od razloga što Crna Gora još nema razvijen transplantacioni program.
“Čovjek kojem je amputirana noga, želi da ta noga bude sahranjena gdje će jednom i sam biti pokopan, kako bi njegovo tijelo bilo kompletno. Takav odnos ne pomaže u promociji programa doniranja organa, jer iz istih razloga, preminuli i njihove porodice ne žele da doniraju organe onima kojima su potrebni”, reklo je “Vijestima” više sagovornika.
Pomoćnica ministra zdravlja, Vesna Miranović, ranije je redakciji kazala da je teorija o skrnavljenju tijela zbog doniranja organa “za duboku psihološku i kulturološku analizu”.
“Zar nije bolje da neko ima šansu da nastavi da živi? Statistika kaže da je 16 puta veća šansa da nekad nama u životu zatreba organ, nego što ćemo mi biti u prilici da ga damo”, kazala je ona tada, dodajući da samo jedna osoba koja je u stanju moždane smrti, teorijski, može da darivanjem srca, bubrega, jetre, pluća, kože, crijeva, kostiju, rožnjače, spasi 16 drugih.
Direktnim podsticanjem da amputirane ekstremitete sami sahranjuju, ne dajući pacijentima i članovima porodica alternativu i ne navodeći im da je to obaveza bolnice, zdravstveni radnici, ujedno, krše Zakon o upravljanju otpadom, te Pravilnik Ministarstva zdravlja o uslovima, načinu i postupku obrade medicinskog otpada, kojima je, pored ostalog, propisan i način odlaganja patoanatomskog otpada, u koji spadaju djelovi tijela, fetusi, posteljice…
Iz Ministarstva zdravlja “Vijestima” su kazali da se patoanatomski otpad odlaže u rashladne komore, u postrojenjima za termički tretman patoanatomskog otpada, kao i krematorijumima ili zakopavanjem na groblju - u skladu sa posebnim propisom.
Dodaju i da je svaki proizvođač otpada, koji na godišnjem nivou proizvodi više od 200 kg opasnog otpada ili više od 20 tona neopasnog otpada, dužan da, u skladu sa Zakonom o upravljanju otpadom, sačini plan upravljanja, u roku od 60 dana prije početka postupka ili aktivnosti u toku koje nastaje otpad. Proizvođač otpada je, kako su kazali, dužan i da pojedinačno definiše planirane količine otpada po godini.
Saglasnost na plan upravljanja opasnim otpadom za količine koje su na godišnjem nivou veće od 200 kg, daje Agencija za zaštitu životne sredine (EPA). Saglasnost važi tri godine.
Prethodno, EPA plan traži mišljenje nadležnih u opštini na čijoj se teritoriji otpad proizvodi, kao i nadležnima u opštini na čijoj se teritoriji zbrinjava otpad. U slučaju promjena u količini i načinu upravljanja otpadom, proizvođač otpada je o svemu dužan da obavijesti Agenciju, u roku od šest mjeseci od nastanka promjene.
Planovi upravljanja medicinskim otpadom zdravstvenih ustanova, objavljeni su na sajtu zdravstvene ustanove koja je donijela taj akt i sajtu Ministarstva zdravlja.
Iz resora Kenana Hrapovića navode da su crnogorske zdravstvene ustanove u prvih šest mjeseci ove godine proizvele ukupno 7.112,50 kg panatomskog otpada.
Tokom prethodne dvije godine, zdravstvene ustanove u državnom vlasništvu, proizvele su ukupno nešto preko 12.000 kilograma te vrste otpada. Najviše - 8.447,80 kg, proizveo je KCCG. Kada su gradske bolnice u pitanju, najviše patoanatomskog otpada proizvela je nikšićka bolnica - 747,50 kg. Slijede bolnica u Baru i Kotoru, sa po oko 700 kg. Kotorska bolnica te količine proizvela je samo u prošloj godini.
Najmanje patoanatomskog otpada, u 2016. i 2017, proizvela je bolnica u Beranama - 219,40 kg.
Djelovi tijela spadaju u opasan otpad
Patoanatomski otpad spada u medicinski, opasan otpad. Prema zakonu, medicinski otpad se sakuplja na mjestu nastanka, uz obavezno odvajanje opasnog od neopasnog. Ukoliko dođe do njihovog miješanja, kako navode iz Ministarstva zdravlja, tada se ukupna količina tog otpada smatra opasnim.
Opasni medicinski otpad se prije obrade sakuplja u ambalaži koja je nepropusna i zapečaćena kako bi se spriječilo širenje mikroorganizama. Ambalaža mora biti i otporna na vlagu i mehanička oštećenja, neprovidna, te dovoljno čvrsta da se ne može pocijepati pod normalnim uslovima upotrebe i rukovanja. Izrađena je od materijala koji odgovara za odlaganje određene vrste otpada i pogodna za skladištenje i transport.
Bonus video:
