Napredak u evropskim integracijama kao kriterijum uspjeha crnogorske Vlade dobrim dijelom je pretvorio vladavinu prava u političku floskulu, a prema podacima De Facto Consultancy 48,7 odsto građana Crne Gore smatra da će ulaskom u EU vladavina prava biti bolja nego sada. Bojan Spaić, doktor pravnih nauka i profesor filozofije na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu, koji je protekle sedmice sa naloga @cgtvituje vodio diskusiju na temu vladavine prava, kaže da je upravo jedan od problema u EU integracijama taj što se stvara utisak da je zaključenjem poglavlja posao završen. Drugi značajan problem je, dodaje on, što zahtjev za vladavinom prava dolazi od EU, a ne od građana.
Spaić je sa učesnicima u diskusiji govorio o tome da li sudska vlast i tužilaštvo obavljaju posao ograničenja partijske vlasti u Vladi i Parlamentu, te da li postoji precizna i pregledna evidencija o radu sudova i tužilaštva, da li postoje kvalitativne analize presuda... Zaključak je da slične analize uglavnom rade NVO, te da preko institucija do podataka o stanju u crnogorskom sudstvu, državnoj upravi i zakonodavstvu u vezi sa vladavinom prava nije lako doći.
“Indikativno je i to što ne postoji čak ni način da se uputite u pokazatelje o napretku Crne Gore u pogledu ostvarivanja zahtjeva iz poglavlja o pridruživanju EU, koja se tiču vladavine prava. Pritom nije riječ o tajnim informacijama. Bez toga je teško ocijeniti napredak u pogledu vladavine prava, naročito u situaciji u kojoj dominiraju kvantitativni kriterijumi vrednovanja sudskih postupaka”, dodaje on.
Zato se NVO, prema mišljenju Spaića, pokazuju kao dragocjen izvor informacija u vezi sa vladavinom prava i nezamjenjivo su sredstvo javnog pritiska, ali smatra da bi bilo korisno da su njihove informacije objedinjene na jednom portalu.
Za Spaića je, kako kaže, razočaravajuće to što se NVO pojavljuju kao zamjena za nedostatnosti institucija.
“Prelivanje diskursa o krivičnim djelima iz institucija u javnost, uz sve proizvoljne komentare koje javnost podrazumijeva, nije problem NVO sektora, već je problem institucija koje ne komuniciraju na odgovarajući način sa javnošću ni u onim situacijama u kojima postoje objektivni pokazatelji jačanja njihove nezavisnosti”, kaže on.
Učesnici u diskusiji su bili radoznali kako oni kao građani mogu da utiču na vladavinu prava i pitali se da li je to posao institucija. Spaić je kazao da je pritisak na vlast itekako značajan, jer se niko ne odriče povlastica dobrovoljno.
Govorilo se i o tome šta nije vladavina prava: kad se u državi ciljno donose rješenja da bi se pojedinci bliski vlasti okoristili, ako bilo ko u državi ignoriše bilo koji akt koji je donijelo zakonodavno tijelo ove iste države, kad su određeni pojedinci iznad zakona i izbjegavaju državne mehanizme kako bi slučajevi protiv njih zastarjeli, kad neko razmišlja o urbanizaciji dijela javnog dobra zbog dobrobiti pojedinca, uprkos odluci Skupštine... Spaić je pitao učesnike u diskusiji i da li su uključuju u javne rasprave, ili je postala navika stav da se ništa ne može promijeniti?
Učesnici u diskusiji smatraju da prosječan stanovnik Crne Gore ne zna šta piše u nekom zakonu.
“Nije nužno da svaki građanin zna „šta piše u zakonu“, pa čak nije nužno da većina građana to zna, bez obzira na to što demokratija zaista zahtjeva određen stepen i određeni kvalitet obrazovanja”, smatra Spaić, koji zastupa tezu da je najvažnije što građanin može da uradi u pogledu vladavine prava to da dosljedno i uporno insistira na institucionalnoj zaštiti sopstvenih subjektivnih prava, tj. mogućnosti da na osnovu zakona zaštiti neki sopstveni interes.
“Nije nužno da svaki građanin zna „šta piše u zakonu“, pa čak nije nužno da većina građana to zna, bez obzira na to što demokratija zaista zahtjeva određen stepen i određeni kvalitet obrazovanja”
“Crna Gora na Tviteru – uključi se u promjene” je projekat Centra za demokratsku tranziciju (CDT) i Kancelarije programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) u Crnoj Gori, koji ima za cilj osnaživanje društvenog aktivizma putem te mreže. Kroz projekat “Crna Gora na Tviteru – uključi se u promjene” i putem zvaničnog naloga @cgtvituje tokom šest mjeseci, tviteraši i šira javnost će imati priliku da upoznaju Crnu Goru na način na koji je vide afirmisani stručnjaci iz različitih oblasti.
Do 18. aprila će tvitovati reditelj Nikola Vukčević. Njegove objave mogu se pratiti na hashtagu #kamera.
O dosadašnjim diskusijama možete čitati na stranici projekta www.cgtvituje.cdtmn.org.
Partijsko i zapošljavanje preko veze
Partijsko zapošljavanje jedna je od tema o kojoj je diskutovano tokom tvitovanja Bojan Sapića, ali u toku tvitovanja, kaže on, nisu stigli i pretjerano konstruktivni odgovori.
“Konstatovali smo da se u većini slučajeva privilegije samoreprodukuju po principu - bolje je da ne insistiram na zaštiti svog prava vodeći npr. spor protiv državnog organa, koji je suprotno uslovima iz konkursa zaposlio nekog manje kvalifikovanog, jer ću sebi ukinuti mogućnost da uz odgovarajuće partijske i rodbinske veze dobijem tu istu privilegiju na nekom narednom konkursu. Ne treba posebno ni isticati da ta vrsta samoreprodukcije lošijeg kadra, ucjenjenih ljudi, ima tendenciju da se nastavi u nedogled”, kazao je Spaić.
Učesnici u raspravi su se, dodaje on, očekivano, saglasili da je taj sistem zapošljavanja praktično zvaničan sistem popunjavanja radnih mjesta u državnoj upravi.
“Podaci pokazuju da je blizu 90 odsto crnogorskih studenata uvjereno da je do posla moguće doći isključivo putem veze i poznanstva, kao i posredstvom pripadnosti partiji. Sve to i ne bi bilo interesantno za moju temu da nije riječ o jasnoj diskriminaciji po osnovu koji nikako ne samo da je zabranjen, već u samom početku onemogućava nezavisnost i profesionalnost u javnom sektoru”.
Prava imamo koliko dobijemo zahvaljujući volji/milosti političkih elita
Prava imamo ne onoliko koliko nam ih zakoni i Ustav daju već onoliko koliko dobijemo zahvaljujući volji/milosti političkih elita. Čim društveni status zavisi od volje političke elite, ne može se govoriti o vladavini prava u onom smislu u kojem taj besmisleno mnogo rabljeni termin podrazumijeva vladavinu na osnovu zakona i ograničenost državne vlasti”, kaže Spaić.
U institucionalnom smislu, dodaje on, u vezi sa tim je najznačajnije sudstvo, i to u pogledu zaštite subjektivnih prava.
“Neprihvatljivo je da je povjerenje u sudsku vlast na tako niskom nivou, ne zbog toga što je istraživanje javnog mnjenja definitivni pokazatelj kvaliteta sudstva, već zbog toga što se u sistemima s tradicijom vladavine prava pojavljivanje spora od velikog javnog značaja pred sudom smatra krajem političke eristike u vezi s tim sporom. Berluskoni je bezuspješno izjavljivao da je sudska vlast protiv njega i demagoški naglašavao da je njegova funkcija demokratski izborna, a da sudska nije. Nema, dakle, smisla da se ponavlja floskula da se sudske presude ne komentarišu; odsustvo komentara eventualno može da dovede do privida autoriteta sudstva. Poenta je u tome da presude i sudovi koji ih donose svojim autoritetom učine radikalna osporavanja presuda izlišnim i besmislenim”, kaže Spaić.
Bonus video:
