Pilana u Breznima dužna na sve strane

Preduzeće duguje četiri zarade, poreze i doprinose, novac za struju, gorivo, i 110.000 eura samo za koncesije
173 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 21.02.2014. 16:02h

Radnici Pilane u Breznima okupili su se juče da izraze nezadovoljstvo zbog stanja u preduzeću u kome je proizvodnja obustavljena krajem decembra. Radnicima duguju četiri zarade, a tu je i dug za koncesije, poreze i doprinose, struju, gorivo.

„Situacija je katastrofalna. Ne vidim izlaz a mi i naše porodice zavisimo od tih plata. Mnogi radnici imaju studente kojima treba platiti dom ili mjesečnu kartu“, kazao je Veliša Durutović, radnik Pilane 31 godinu.

Pilana, koju je firma „Bast“, vlasništvo Staniše Bakrača kupila 2004, ima 28 stalno zaposlenih, i 30-40 sezonaca, a prosječna plata je oko 300 eura. Tu su i kooperanti, i svima se duguje.

Durutović kaže da je prije privatizacije bilo teških godina, alida je ovo prvi put da dođu u ovakvu situaciju od kada je Bakrač vlasnik Pilane.

Rajko Tufegdžić će ove godine napuniti 40 godina staža i otići u zasluženu penziju. Smatra da treba dobro pregledati knjige i vidjeti gdje je novac koji su zaradili.

„Treba vidjeti koliko smo za prethodne dvije godine posjekli, izveli, koliko je prešegano, koliko je koje klase, da se sve izračuna i vidi gdje je novac. Mi smo radili i valjda su dužni da nam kažu gdje je taj novac“, smatra Tufegdžić.

„Nema sirovine, rezane građe, samo dugovi. Radilo se, rezalo, proizvodilo, a novca nema“, kazao je Vasilj Durutović koji je 23 godine bio radnik Pilane, a zadnje četiri je kooperant.

Blagota Ćalasan, nekadašnji radnik a sada kooperant, smatra da je nelogično da se ovako lijepa zima ne iskoristi za posao. To isto smatra i Milun Grgur, vozač kamiona.

„Znali smo da u snijegu od 70 centimetara kidamo panjeve i rušimo šumu, i ako smo imali posla u novembru i decembru osjećali smo neku sigurnost. Sada po ovakvom vremenu ne radi se. Vrijeme nam je išlo u susret da se izvučemo iz krize, ali to nije iskorišteno“, kazao je Ćalasan kome se duguje 1.300 eura.

I kolegi, kooperantu Jakovu Mandiću duguje se 3.250 eura.

„Pošteno sam radio i samo tražim da mi pošteno plate“, kazao je Mandić.

Tomo Jovović, vozač viljuškara i utovarivača, za sebe kaže da je najstariji sezonac. Ima 16 godina staža i desetak na određeno.

„Od 28 stalnih radnika samo je njih 10-12 proizvodnih. Ostalo je administracija. Mi sezonci držimo ovu firmu. 2004. ovdje smo polagali stručni ispit, nakon tromjesečne obuke za koju smo dobijali po 50 eura. Nadali smo se da ćemo dobiti posao za stalno ali umjesto toga radimo od aprila do prvih snijegova“, kazao je Jovović i pokazao sertifikat.

Radovan Aleksić, izvršni direktor Pilane, priznaje da je situacija teška ali radnicima obećava da će do kraja februara primiti jednu, a do kraja marta još dvije zaostale zarade, kao i da će uskoro početi proizvodnja. Tešku situaciju, kazao je, uslovilo je i to što su koncesije koje su dobili zadnje dvije godine od Brezana udaljene 60-70 kilometara, a od Nikšića, gdje su prodajni kapaciteti, stotinjak kilometara.

„Vrlo je teško raditi i izmirivati obaveze s obzirom na kvalitet sirovine i udaljenost. Drugačije je bilo ranijih godina kada je udaljenost bila dvadesetak kilometara i kada se godišnje rezalo od 12 do 15 hiljada kubika četinara. Sada je ta količina svega četiri-pet kubika“, kazao je Aleksić.

Upravi za šume na ime koncesija duguju oko 110.000 eura, a Poreska uprava im je blokirala račun. Ipak, Aleksić vjeruje u brzi početak proizvodnje i da će matična firma pomoći Pilani.

Radnici tvrde da je vozni park u lošem stanju i da je potrebno dosta novca da bi se proizvodnja pokrenula.

Radnici tvrde da je vozni park u lošem stanju i da je potrebno dosta novca da bi se proizvodnja pokrenula

„Vozni park je u katastrofalnom stanju. Imamo šest skidera maltene je svaki bez guma, neregistrovane kamione, mašine kojima treba remont. Treba nam blizu stotinu hiljada svježeg novca da bi pokrenuli proizvodnju“, kazao je Veliša Durutović. Direktor priznaje da je vozni park u lošem stanju ali da situacija nije alarmanta, kao i da bi za početak proizvodnje trebalo oko 50 hiljada eura.

Aleksić se nada i da će dugo najavljivana priča o proizvodnji briketa postati stvarnost.

„Ovdje ima oko sto hiljada tona piljevine i već je sa Italijanima, koje očekujemo da uskoro dođu, potpisan predugovor. Njima bismo prodali piljevinu i izdali prostor da ovdje prave briket. Računamo da ćemo sa tim novcem sve srediti“, vjeruje direktor Pilane u Breznima.

Galerija

Bonus video: