Hajka na nas dvije, kao bivše direktorice CKB-a, se produžava. I dalje bazirana na neistinama jer bi istina govorila o kvalitetu posla koji smo obavljale. Zločinenje traži da se povremeno razobliče nove “invencije” zločinaca.
1. Na pitanje hajkača kako smo stekli imovinu, odgovaramo: Trideset članova naših porodica koji pripadaju starosnoj grupi od kraja četvrte pa do praga osme decenije života, nemaju samo trideset stanova, već zajedno sa hiljadu i trista porodica koje žive od rada u preduzećima koja su nastala znanjem, radom i inventivnošću nas tridesetoro, imaju hiljadu i pet stotina stanova. I svih 1.500 stečeno društveno korisnim radom, stvaranjem nove vrijednosti i po zakonima i dobrim običajima koji su ustanovljeni među ljudima. Ne švercom i otimanjem onoga što su stvarale hiljade ljudi prethodnih generacija, kako su svoju imovinu sticali oni koji plaćaju zločinačke “istraživače” “Pobjede” i ružičaste televizije.
2. Nije istina da je CKB ikada bila državna banka. CKB je, kao što smo ranije objasnile, osnovana 100 odsto privatnim kapitalom i njena prodaja drugom privatnom vlasniku je samo promjena privatnog vlasnika, i na CKB je termin „privatizacija“ neprimjenljiv. (Bilo bi društveno korisnije da vajni novinarski „istraživači“ koji smišljaju laži o nama rasvijetle kako su neke državne banke privatizovane za simbolične iznose.) Od zamjene privatnog vlasnika akcija u banci drugim privatnim vlasnikom, bez obzira da li se radi o fizičkim ili pravnim licima, država nema ni gubitke ni dobitke i stvaranje mistike oko takvih stvari i korišćenje termina „pljačka banke“ ne može od laži napraviti istinu.
3. Nije istina da je CKB ikad bila nelikvidna, kako imputiraju “istraživači”. Preciznije, nijedan dan u istoriji CKB-a za period od dvanaest godina dok smo mi njom upravljale, (koliko nam je poznato ni do danas), ova banka nije bila nelikvidna. Ne postoji nijedan klijent, pravno ili fizičko lice, čiji nalog za plaćanje ili isplatu nije realizovan kad je zahtijevano, odnosno dogovoreno. Čak i 2008, kada je kriza zahvatila sve banke svijeta, CKB je vrlo uspješno održavala svoju likvidnost. Bilo je intervala kada je bilo teško, ali uvijek smo uspijevali da likvidnost održimo i uredno izvršavamo obaveze prema deponentima i povjeriocima. O tome svjedoči podatak da je CKB za svoju likvidnost tokom 12 godina samo dva ili tri puta koristila svoju obaveznu rezervu kod Centralne banke (CB), iako je banka imala pravo da dio svojih rezervi koristi pet dana mjesečno. Velike evropske banke koje su bile naši korespondenti praktikovale su da utvrđuju interni rejting banaka sa kojima su poslovale i rejting CKB je uvijek bio AAA.
Priča o otvaranju računa radi falsifikovanja bilansa je brutalna laž. Nelikvidnost se ne može sakriti od klijenata, takođe ni od spoljnog revizora i CB, jer ona ruši banku kao zemljotres. Imali smo 50.000 transakcija dnevno i sve su bile likvidne. Naši klijenti ovo znaju i laži su uzaludne.
4. CB po zakonu ima nadzor nad svakom poslovnom bankom, jer banka nije preduzeće, već specifična finansijska institucija. Sa akcijskim kapitalom od, na primjer, 10 miliona eura banka dobija od građana i preduzeća na upravljanje stotine miliona eura depozita. Stoga CB uspostavlja, praktično, dnevnu kontrolu nad poslovanjem banke da ne bi prevagnuo interes onih koji upravljaju tuđim novcem nad interesom deponenata, povjerilaca i države za finansijskim redom i stabilnošću. Zakon o bankama i CB propisuju standarde koje banke primjenjuju i posluju u skladu sa njima. Tu spadaju adekvatnost kapitala, koeficijent likvidnosti i solventnosti, ponderi rizika (kreditni, operativni, kamatni, tržišni, kursni), kvalitet prihoda i brojni drugi standardi. Zato CB ima imperativne nadležnosti jednako prema menadžmentu banke kao i prema akcionarima banke kada je u pitanju dokapitalizacija i odluke borda.
Zbog toga nije važno to što je CB davala preporuke CKB-u koje je često institucionalizovala, već je važno to što je CKB te preporuke, sporazume i mjere sprovodila u potpunosti i u dinamici kako je to dogovorano, za razliku od nekih drugih banaka koje su kad bi dobijale mjere, osporavale autoritet CB.
5. Sa guvernerom Krgovićem i drugim rukovodiocima CB imale smo samo poslovne odnose. To što je guvernerova supruga bila zaposlena u CKB je posljedica toga što je ona bila kompetentan bankar sa međunarodnim iskustvom i u banci je radila na poslovima za koje je bila kvalifikovana. Priča da smo imale bilo kakve druge veze i interese sa gospodinom Krgovićem i njegovom familijom je neistina.
6. O kreditima koji su navodno bili razlog da se protiv nas pokrene krivični postupak govorili smo detaljnije u prethodnom reagovanju. Ovdje ćemo reći samo sljedeće. Kod odobravanja ovih šest kredita nije napravljeno ništa da se krediti odobre mimo uobičajenih procedura koje su se primjenjivale na sve kredite koje je banka odobravala i bile usaglašene sa zakonskom regulativom i bankarskom praksom. Nijedan od šest klijenata nije bio platežno nesposoban (blokiran) u vrijeme izdavanja kredita ili garancija. Svi krediti i garancije imali su primarna sredstva obezbjeđenja, tj. mjenice i mjenična ovlašćenja i ovlašćenja uz nalog za naplatu. Snagu tih sredstava obezbjeđenja ilustruje podatak da je CKB često uzimala kredite od inostranih povjerilaca u iznosima od po 20 i više miliona dajući kao kolateral samo mjenicu. Hipoteke i zaloge su bile samo opcioni instrumenti jer kad bi se krediti davali samo onima koji imaju vrijedne nekretnine, onda bi kredite dobijali samo bogati i podrška banaka privrednim subjektima, grinfild investicijama, bila bi znatno manja.
Iskrsli problemi sa naplatom šest kredita spadaju u operativni rizik banke predviđen Zakonom o bankama, regulativom CB i bankarskom praksom. Portfolio banke uvijek sadrži dobre i loše kredite i loši krediti (koji, po pravilu, nastaju od dobrih zbog nepredviđenih okolnosti) su prirodna kategorija kao i dobri krediti.
7. Istražni postupak pokrenut oko šest kredita traje dugo zbog toga što se tužilaštvo zatrčalo jer je povjerovalo ili se osjetilo obaveznim da povjeruje u konstrukciju koja je bila sastavljena protiv nas, pa sad ne može da napravi zasnovanu tužbu. Kod ovih kredita ne postoji ni sumnja a kamoli dokaz da je bilo ko od odgovornih lica u sistemu banke koji su radili na kreditima ili neko od šest klijenata imao namjeru (umišljaj) da se neupisivanjem hipoteke ostvari protivpravna korist na štetu banke. Sigurne smo da će i izvještaj bilo kojeg finansijsko-bankarskog vještaka pokazati da eventualni propusti nekog u banci u poslu sa ovim kreditima ne spadaju u krivično djelo.
8. Četiri kredita vlasnicima “Vijesti” odobreni su pojedinačno u iznosu od po jedan milion eura. Svi krediti su bili obezbijeđeni mjenicama sa mjeničnim ovlašćenjima, hipotekom nad nepokretnostima, zalogama nad akcijama kompanije “Vijesti” koja je bila VIP klijent jer je godinama prije odobravanja ovih kredita uvijek bila likvidna i uredna u izvršavanju svih obaveza prema banci i, što je veoma važno, keš kolateralom od približno 50 odsto ukupnih kredita. Krediti su uredno vraćani i najveći dio vraćen je prije roka.
9. I sve drugo što “Pink” i “Pobjeda” mjesecima objavljuju je čista izmišljotina, montaža i falsifikovanje. Sa ekrana i tekstova pink – pobjeda farme isijava mržnja i animalni poriv “istraživača” i naručilaca hajke, uz muk gotovo čitavog društva koji svjedoči o tome u kakvom se jadnom stanju nalazi naša zemlja. Za besomučnost progonitelja postoje politički i interesni motivi. Politički zbog brata prvopoptpisane ovog teksta i lista “Vijesti”, iako politika nikad nije bila oblast našeg djelovanja. Interesni, zbog toga što sljedeća generacija naše porodice želi da napravi banku sa istim stranim partnerima s kojima smo mi gradile CKB. Naručioci hajke u tome vide konkurenciju i gubljenje monopola i spremni su da sve unište, bez obzira što je strateški partner u toj budućoj banci velika evropska razvojna banka specijalizovana za ekonomije kakva je crnogorska. Nije im važno što će preko te banke doći kreditne linije za razvoj malog i srednjeg sektora posustale crnogorske ekonomije i krediti za infrastrukturne projekte koje oni ne mogu da obezbijede. Boje se onih koji pokreću grinfild investicije jer su oni antiteza njihovom načinu poslovanja koji se sastoji u preuzimanju dobara koja su drugi stvarali, zloupotrebom političkih monopola.
Veliku je „štetu” imao i akcionar Đukanović
Priča o otpisivanju kredita nekim akcionarima CKB-a takođe je ordinarna neistina. Da nije bilo privilegovanih akcionara potvrđuje i to što su svi akcionari CKB, kako oni koji su osnovali banku, tako i oni koji su se kasnije pridružili, izvrsno sarađivali i imali izvrsne odnose.
Koliko je Telekom zloupotrijebljen od ostalih akcionara banke govore sljedeće činjenice: Telekom je postao akcionar banke poslije pet godina njenog postojanja i ostao u banci i nakon što je privatizovan jer je strani vlasnik to ocijenio kao korisno ulaganje. Uložio je u banku oko 950 hiljada eura, a šest godina kasnije pri prodaji banke dobio preko 12 miliona eura, zaradivši gotovo 13 puta.
Kao još jednu ilustraciju kakve “štete” je donosilo akcionarstvo u CKB, pomenimo i akcionara Aleksandra Đukanovića, odnosno njegovu kompaniju “Montenova”. U susret prodaji banke koja je bila predviđena u sporazumu sa stranim strateškim akcionarima Montenova je krajem 2004. od jednog postojećeg akcionara kupila akcije u iznosu od sto pedeset hiljada eura, a u emisiji akcija iz 2005. godine uz saglasnost i ustupanje prioriteta ostalih akcionara, uložila još oko 1,45 miliona eura. Ulog “Montenove” je 2006. prodat za 9,63 miliona eura.
Tužba mora da propadne
Hajka kojom se već tri mjeseca vrši pritisak na tužioca i javnost ide logikom da sto puta izgovorena laž postaje istina. Ali, iako tužilac, eventualno, podlegne pritisku, finale će se odvijati na sudu gdje će se sučeljavati činjenice i dokumenta.
Na sudu će brzo postati jasno da u ovim predmetima nema nikakve krivične radnje, pa će tužba propasti. Osim ako se do tada zaokruži diktatura ružičaste televizije i “Pobjede” u kojoj će se i tužiti i suditi u kancelarijama njihovih vlasnika.
Bonus video:
