Nikšićanin Nenad Čelebić, koji je mjesecima spavao u starom „jugu“ parkiranom preko puta hotela „Vukov most“, od juče ima krov nad glavom.
Centar za socijalni rad mu je dodijelio sobu u baraci koja se nalazi na Kapinom polju.
Iako u sobi nema struje, zbog požara koji je u pomenutom kolektivnom smještaju izbio u oktobru prošle godine kada je vatra progutala tablu sa brojilima i osiguračima, Nenad se ne žali.
„Ništa mi ne fali, kad imam krov nad glavom svega imam. Jeste da bi dobro bilo da ima struje pa da frižider i šporet mogu da rade, ali šta je tu je. Iz Centra za socijalni rad su mi obećali da će mi u ponedjeljak nabaviti šporet na drva. Jedna komšinica je ovo malo sredila jer je bilo zapušteno, tako da odlično izgleda“, skroman je četrdesetdevetogodišnji Nenad.
Onako stidljivo dodaje da bi mu dobrodošla neka plastična banja da ime gdje da se okupa i šerpa, kada dobije šporet, da nešto može da skuva.
„Centar za socijalni rad mi je dao i 50 eura da kupim nešto hrane. Pomogla mi je i NVO ’Akcija za ljudska prava’ koja mi je poslala 50 eura, i jedan momak iz Budve koji je po Zoranu-Baši Vojičiću poslao 100 eura, kao i Banka hrane. Kako imam slab vid, Zoran Mirković, vlasnik očne ordinacije, mi je poklonio naočare. A tu su i komšije, kao i novine “Vijesti” i “Dan”, jer da nije bilo njih ne bih dobio krov nad glavom“, nabraja Nenad ljude i organizacije koje, kako reče, mora da pomene jer grijeh je nečije dobro zaboraviti.
Zdravstveni problemi
Nenad je obolio od žuči, srca, pluća i slabog je vida i više puta je zbog zdravstvenih problema liječen u nikšićkoj bolnici i podgoričkom Kliničkom centru.
Preduzeće u kome je radio, danju kao manipulant a noću kao stražar, ujedno mu je bilo i kuća.
Kada je ostao bez posla, ostao je i bez krova nad glavom. Radio je kad nadničar, uz posao dobijao hranu i smještaj i nekako se snalazio sve do jesenas.
Tada mu je „jugo“ postao jedina kuća a Vojičić, gazda lokala ispred koga je auto bilo parkirano, dozvoljavao mu je da unutra prespava.
„Ovo za mene znači mnogo jer dosta je bilo spavanja u autu i kod ljudi koji su mi pomagali. Slabog sam zdravlja pa neka ovo malo što mi je ostalo proživim kao čovjek. Sada sam i neki posao našao. Darko Tepavčević mi je ponudio da kod njega stražarim. Bio sam bez posla i on se ponudio da mi pomogne, a kad god mi nešto treba izađe mi u susret. Počeo sam prije dva mjeseca. Za platu se ništa nijesmo dogovarali. Rekao sam mu da mi da koliko mu bude mnogo“, kaže četrdesetdevetogodišnji Nenad koji prima socijalnu pomoć koja iznosi 64 eura.
Bonus video:
