Četrdesetosmogodišnji Nikšićanin Nenad Čelebić, koji je obolio od žuči, srca, pluća i slabog je vida, već više od dva mjeseca spava u starom “jugu”, a hrani se zahvaljujući milosti ljudi dobre volje, prije svega komšija sa Kapinog Polja.
Stari “jugo” parkiran je preko puta hotela „Vukov most“, a Nenad preko dana obilazi komšije koje ga rado pozivaju u dom i dijele sa njim to što imaju. Nenad nije ni imao krov nad glavom, već mu je godinama preduzeće u kome je radio bilo i kuća.
„Do 2005. godine radio sam u ’Trgotekstilu’ - danju kao manipulant, noću kao stražar, pa mi je preduzeće bila i kuća. Kada sam ostao bez posla, išao sam kod tadašnjeg predsjednika Opštine Milorada Drljevića i pitao ga da nemaju kakvu sobu za mene. Rekao je da nemaju i ja sam se ’dopisivao’ sa njima, očekujući da se negdje i neka soba nađe. Razgovarao sam i sa prošlim potpredsjednikom Momčilom Mićunovićem koji mi je takođe kazao da nemaju stan za mene. Obraćao sam se i socijalnom, ali nijesu mogli da mi pomognu. Srećom, imam dobre komšije pa mi pomažu kako znaju i umiju“, priča Nenad ,dok pokazuje šta ima od odjeće.
„Imam ovu majicu i ovo što je na meni, jedan jastuk i ćebe da se pokrijem. Živim od socijalne pomoći koja iznosi 64 eura. Prvo što kupim je gorivo i najviše novca potrošim za to, jer kada imam goriva mogu da upalim auto da radi i da se malo ugrijem. Od 2005. godine do sada radio sam ponegdje, pa sam uz platu dobijao smještaj, malo sam i stražario, ali evo dva-tri mjeseca nigdje ne radim pa mi je ’jugo’ jedina kuća. Sa porodicom nijesam u dobrim odnosima, tako da od njih ne mogu očekivati pomoć. Ovih nekoliko noći kako je hladno Zoran Vojičić, gazda lokala ispred kojeg mi je parkiran automobil, mi je dozvolio da spavam unutra, u lokalu“, priča Nenad.
On je više puta zbog zdravstvenih problema liječen u nikšićkoj bolnici i podgoričkom Kliničkom centru.
„Kada god se u lokalu nešto organizuje i nešto skuvamo ili spremimo i Zeko je sa nama. On nam pomogne onoliko koliko može, da očisti, pospremi, a mi njemu vratimo tako što sa nama jede, ugrije se..."
Nije ga, kaže, strah, jer se ne boji „zlih“ ljudi. Boji se jedino „zlog vremena“.
„Obraćao sam se socijalnom i razgovarao sa Lazarom Maltezom koji mi je kazao da će pokušati da mi pomogne, jer u barakama na Kapinom Polju ima nekoliko slučajeva koji nelegalno žive u sobama koje im ne pripadaju. Kazao je da će me obavijestiti čim nešto bude. Nadam se u boga da će mi pomoći“, optimista je Nenad i pored svih životnih nedaća.
O njegovom slučaju, preko stanara sa Kapinog Polja, saznala je i Banka hrane, koja je poslala dopis Goranu Kuševiji, direktoru Direktorijata za socijalnu i dječiju zaštitu, sa molbom da pomogne da Nenad dobije krov nad glavom. Stanari su se za pomoć obratili Banki hrane i Ministarstvu rada i socijalnog staranja. Iz Banke hrane su obećali da će pomoći u skladu sa svojim mogućnostima.
Stanari su juče počeli i sa prikupljanjem potpisa kako bi dopise poslali i nikšićkom Centru za socijalni rad i lokalnoj upravi.
“U staroj baraci postoji soba koju koristi osoba koja na to nema pravo i koja ima kuću na Vitalcu. Mi bi Nenadu pomogli da tu sobu opremi neophodnim stvarima, šporetom i drvima. Vjerujemo da bi u pomoć pritekli i drugi, jer zaista je žalosno i tužno da tako bolestan čovjek, i uz to korisnik socijalne pomoći, živi na ulici. Ako ovaj čovjek ostane na ulici, tu će i umrijeti. Zato molimo sve da pomognu”, apelovali su stanari Kapinog Polja.
Maltez: On je prioritet
Socijalni radnik Lazar Maltez kazao je da je upoznat sa Čelebićevim slučajem i da Centar za socijalni rad pokušava na sve moguće načine da mu pomogne.
“Tačno je da na Kapinom Polju postoji nekoliko stanova u kojima ne žive oni kojima su dati na korišćenje.
Međutim, Centar za socijalni rad nije vlasnik tih stanova i pokušavamo da na lijep način riješimo to sa tim osobama, da se isele iz stanova koji im ne pripadaju, ne bi li se Čelebić uselio. On nam je prioritetan slučaj i zaista radimo sve što je u našoj moći da mu pomognemo“, kazao je Maltez.
Deset kvadrata kao hotel
Vlasnik lokala u kojem Čelebić nekoliko posljednjih noći spava kazao je da se nada da će i Zeko, kako Nenada prijatelji zovu, konačno dobiti krov nad glavom.
„Kada god se u lokalu nešto organizuje i nešto skuvamo ili spremimo i Zeko je sa nama. On nam pomogne onoliko koliko može, da očisti, pospremi, a mi njemu vratimo tako što sa nama jede, ugrije se... Nikada se nije desilo da sam uzme kafu dok mu neko od nas ne ponudi. To je sitnica što činimo za njega, jer Zeko je sa nama 50 godina. Izuzetno je pošten čovjek, dobar, radan, poslušan.
Sada ima problema, ali nadam se da će se to riješiti i da će od Centra dobiti neki smještaj. Za njega su deset do 15 kvadrata kao da nekome hotel“, kazao je Vojičić.
Bonus video:
