Ono što je Formula 1 na kopnu, to je 'Oz' na moru”, samouvjereno „Vijestima“ svog mezimca predstavlja čuveni letonski skiper Ilgonis Baludis, bivši selektor ženske jedriličarske reprezentacije Letonije.
Na prvi pogled, ovaj 18,5 metara dug brod u barskoj marini od ostalih jedrilica odudara samo vedrim dezenom i jarbolom koji sa svojih 25 metara malo štrči od ostalih. No, kada čujete da je težak svega devet i po tona, Ilgonisovo poređenje postaje jasnije.
“Rekord 'Oza' je 400 pređenih nautičkih milja za 24 sata, dostiže brzinu i do 33 čvora na sat, dok ostale jedrilice ne prelaze 12-16 čvorova”, nastavlja prezentaciju Ilgonis koji je Baltik prije nekoliko godina zamijenio Jadranom.
Unikatnost „Oza” je u razlogu zbog kojeg je napravljen - da kao brod klase „open 60“ bude pretendent na pobjednički kup slavnih regata „Vende glob“, specifičnih po tome što se u njima oko cijelog svijeta u svim vremenskim uslovima i po najtežem moru nadmeću jednočlane posade.
„Oz“ je zbog toga u potpunosti sagrađen od karbona, uključujući čak i „rešo“ na komandnom mostu, a tamo gdje je na drugim jedrilicama inoks, ovdje je titanijum. Zato je i njegov korpus zaronjen u vodu samo 15 centimetara!
Osim ogromne površine jedara i male težine, brzinu mu omogućava i pokretljiva kobilica kojom se upravlja preko specijalno dizajniranog hidrauličnog sistema
Osim ogromne površine jedara i male težine, brzinu mu omogućava i pokretljiva kobilica kojom se upravlja preko specijalno dizajniranog hidrauličnog sistema. Na ovom „trkačkom“ brodu, sve je u funkciji brzine, otuda i spartanski enterijer: dok su potpalublja ostalih jedrilica u ovoj marini uređena kao natprosječno kvalitetni stanovi, u „Ozu“ nema ni „k“ od komfora. Dokle se išlo u podređenosti takmičarskom rezultatu, svjedoči podatak da prilikom konstruisanja i gradnje 1998. na njemu uopšte nije bilo toaleta, nužnik je naknadno ugradio Ilgonis i to u jednom od spremnika na krmi, do kojeg se ne može proći kroz potpalublje!
Mini komandni most krase četiri displeja najmodernijih nautičkih kompjutera i navigacionih uređaja. Sve ostalo u skučenoj kabini na nivou je koji bi bio sveden i za podmornicu iz Prvog svjetskog rata: ležaj ispred monitora i još jedan sa lijeve strane pulta, postavljen na rebra trupa.
“Ovo je regatni brod kojim upravlja jedan čovjek, ovdje nema mjesta za luksuz niti bilo šta drugo što skiperu ne treba dok sam plovi okeanima”, opisuje Ilgonis.
„Oz“ može da plovi po svakom vjetru, ima i rotirajući jarbol. Na palubi svugdje konopi, ako ih je na prosječnoj jedrilici mnogo, nautičkom laiku ih je ovdje previše. Prilikom gradnje u francuskom Šerburu, i te kako se mislilo na sigurnost skipera, pa brod ima šest vodonepropusnih komora, a Ilgonis veli i da može da izdrži vjetar od 40-60 čvorova na Antarktiku!
“Preuzeo sam 'Oz' od prethodnog vlasnika, Australijanca, u engleskom Portsmutu 13. septembra, kada sam sa još nekoliko drugova isplovio za Bar. Put je bio dug 3.500 nautičkih milja i trajao je mjesec dana, u međuvremenu smo pristajali i kraće odmarali u Brestu, La Korunji, Kaškaiu, na Gibraltaru, u Palma de Majorki i Mesini, inače bismo prije stigli. Prošli smo tri 'štorma'-oluje, u Lamanšu, Biskajskom zalivu i na okeanu, nismo ih ni osjetili. Na talasima od po četiri metra i vjetru od 35 čvorova, mi smo bez brige sjedili i pili čaj”, dodaje Baludis.
Pred njim su dvogodišnje pripreme za dosad najveći izazov u životu - SF2SF Ocean Race, prvu „non-stop“ regatu oko svijeta čiji je start 28. novembra 2015. u San Francisku, a u tom gradu je i cilj. Ovim poduhvatom će krunisati 25-godišnji jedriličarski staž: do čuvenog kalifornijskog grada, kao trening, od proljeća 2014. jedriće prvo zahtjevnu „Transatlantik“ regatu, zatim u Karipskom moru regate „Karibien 600“, „Hajneken“, „Njuport Bermuda“ i „Roleks fastnet“, a u novembru 2015. planira da bude u San Francisku.
Prije polaska na ovu avanturu, želja mu je da napravi jedriličarski klub u marini za mlade Barane. Za to već ima znanje i brod, a potrebno mu je još malo podrške sa kopna-od opštine ili države, da se u marini postavi kontejner za opremu i navoz, eventualno da se nabave jedriličarski pojasevi i odijela.
"Ne tražim novac za ovu aktivnost, već infrastrukturnu podršku, onda bismo mogli nabaviti i mali prateći čamac za početničke klase i prva jedrenja u samoj marini", kaže Baludis
“Imamo trenere, samo nemamo djecu da se takmiče. Ne tražim novac za ovu aktivnost, već infrastrukturnu podršku, onda bismo mogli nabaviti i mali prateći čamac za početničke klase i prva jedrenja u samoj marini. Ovo je veoma lijep i popularan sport koji bi u Bar preko cijele godine mogao da privuče i omladinu i one iskusnije jedriličare, jer se zimi na sjeveru Evrope teško jedri”, zaključuje Baludis.
Crnogorska posada želja vlasnika
“Na prošloj 'Rolex Middle Sea Race 2013' regati nastupio je jedan brod pod crnogorskom zastavom, 'Black cat', u kojem su posada bili jedan Litvanac i pet Rusa. Ja bih želio da se kroz klub u Baru napravi kompletna crnogorska takmičarska posada i to za mnogo jača i zahtjevnija okeanska takmičenja od ove regate”, kaže Ilgonis.
Kako sada stvari stoje, „Oz“ nećemo gledati na domaćim regatama jer, veli Ilgonis, njemu svaka distanca ispod sto milja faktički „nije ni za zagrijavanje“. Do sada je jedrio „Vendée Globe“ 2000, 2001. i 2005, sedam puta „Transatlantic“ i više desetina drugih prestižnih regata u ovoj klasi, najtežih na svijetu.
Bonus video:
