Berači borovnica iz nekoliko opština preplavili su Bjelasicu tokom dana vikenda. Dobar rod tog šumskog voća, uprkos niskoj cijeni, koja je u subotu sa 1,3 pala na 1,1 euro za kilogram i besparica motivisale su mnoge da, iako to do sada nijesu radili, beru borovnice za otkup.
Na stotine, a neki tvrde i više od hiljadu Kolašinaca, Mojkovčana, Bjelopoljaca, Andrijevčana i Beranaca, već skoro mjesec tako zarađuju, za ovdašnje prilike, vrlo „jake“ dnevnice. Količina ubranog izuzetno ljekovitog i cijenjenog šumskog voća zavisi od vještine i iskustva berača, ali i od alata.
"Sa nama je i deda, koji ima 75 godina. Nadam se da mogu dnevno da zaradim 20 eura, a pošto ću ići u borovnice sve dok počne škola, to će biti dovoljno za knjige, pribor i jedne patike koje odavno želim da kupim. Tata, mama i sestra treba da zarade za drva i zimnicu"
Vičniji i snažaniji berači tvrde da mogu ubrati i od 50 do 80 kilograma dnevno, a ostali se zadovoljavaju dnevnom zaradom od 20 do 40 eura. Teško da iko može zaraditi manje, ukoliko u borovnjaku provede šest sedam sati i koristi „greben“, kojim se prilično brzo skupljaju borovnice.
Mojkovčanka Mira Čobeljić važi za jednu od vještijih beračica. Kad je dobar rod i pristupačan teren, može da ubere i preko 60 kilograma borovnica dnevno. Već godinama u avgustu na taj način značajno doprinese kućnom budžetu, jer u berbi provede i po dvedesetak dana.
„Prilično je naporno, ali ne postoji drugi način da se ovoliko dnevno zaradi. Ruke bole od grebena i posude koja se drži u drugoj ruci, pa u nju padaju plodovi. Kao i za sve treba vještina i iskustvo, ali brati borovnice na ovaj način može svako.
Zbog toga je ovoliko ljudi ove godine na Bjelasici. To jest, minulih nekoliko godina broj stalno raste. Ove godine cijena nije dobra, ali i pored toga mora se. Ako je za utjehu bar smo u prelijepom prirodnom okruženju i na čistom vazduhu”, priča ona.
Među pedestak berača koje je ekipa “Vijesti” kod katuna Rupe ravanjske zatekla u subotu, bilo je i nekoliko porodica. Namlađi na kojeg smo naišli je devetogodišnji Marko. Od osam ujutro do dva sata poslije podne napunio je, kako kaže, kantu od 10 kilograma borovnicama.
„Prvi put ove godine su mi roditelji dozvolili da idem s njima i sestrom. Sa nama je i deda, koji ima 75 godina. Nadam se da mogu dnevno da zaradim 20 eura, a pošto ću ići u borovnice sve dok počne škola, to će biti dovoljno za knjige, pribor i jedne patike koje odavno želim da kupim.
Tata, mama i sestra treba da zarade za drva i zimnicu. Ma, nije ovo mnogo teško, još samo kad bi negdje ovdje mogao da se kupi sladoled”, kaže Marko.
Raspoložen je bio i da da nekoliko savjeta o branju borovnica. Zaključio je da ne treba jako zamahivati grebenom već kako kaže „po vrhu“ borovnjaka. Tako se štedi i snaga i beru krupniji i zreliji plodovi.
Marko će kantu punu ukusnih plodova morati da nosi do očevog auta uz uzbrdicu bar 200 metara. Nošenje punih posuda, teških po nekoliko desetina kila, do mjesta gdje su parkirali vozila najteži je dio radnog dana berača. Zbog toga su neki iz okolnih sela došli na konjima. Tvrde da je to bolja varijanta, između ostalog i zbog toga što se ne troši gorivo.
Najteže nostiti pune kante do puta: Sa Bjelasice
Među beračima su nerijetko i oni sa visokom školskom spremom, studenti, a mnogo zaposlenih sa redovnim primanjima koristi godišnje odmore da dodatno zarade
Većina, ipak, mora svojim autima ili da nekom plati prevoz. Za prevoz do borovnjaka tokom minulih nekoliko godina specijalizovalo se nekoliko privatnih prevoznika.
Duško Ilinčić svakog dana minibusom na Bjelasicu vozi od 10 do 15 sugrađana. Povratana karta košta pet eura, a on dok ih čeka i sam bere borovnice, pa kaže da je njegova dnevna zarada nekad i preko 100 eura.
„Zadovoljan sam, mislim i da su oni koje vozim. O svemu se dogovaramo. Dobro poznajem Bjelasicu i vodim ih na mjesta gdje znam da ima dosta da se bere. Beru koliko njima odgovara i vraćamo se kad se umore. Trudim se da naplatim najmanje moguće i svakako im je jeftinije nego da dolaze svojim automobilima”, kaže Ilinčić.
A njegovim minibusom na Bjelasicu je u subotu i nedjelju stiglo nekoliko zaposlenih u lokalnoj upravi.
Ovogodišnja berba je, kažu poznavoci Bjelasice, prerano počela. Plodovi su još većim dijelom nezreli, iako nakupci otkupljuju borovnice već skoro dvadeset dana. Brojni apeli da otkup počne tek oko 10. avgusta nijesu dali rezultate.
„Mnogo su nakupci pogriješili. Prerano je počeo otkup, pa je plod nekvalitetan sa velikim procentom nezrelih borovnica, što se odrazilo i na cijenu. Da su sačekali da sazrenu bilo bi nemoguće obrati ovoliki rod sve do snijega. Bilo bi za sve”, tvrdi Ilinčić.
A berači su minulih dana s nakupcima imali mnogo muke. S obzirom na količinu ubranog šumskog voća i broj onih koji na taj način zarađuju, otkupljivači su mogli da biraju, pa i da odbijaju da otkupe velike količine borovnice.
Za razliku od minulih godina, uzimali su samo najkvalitenije, a cijena je u međuvremenu pala za 20 centi. Snizila se cijena i rukom branih borovnica, pa umjesto 5, kilogram sada košta 4 eura.
No i pored toga, čak iako kilogram borovnice bude koštao manje od eura, mnogi tvrde da će nastaviti berbu. Jer, kako kažu, ne znaju lakši i brži način da zarade solidnu dnevnicu.
Grebeni i do 50 eura
Grebeni su u kolašinskom kraju decenijama više koriste za branje borovnica nego za „češljanje“ vune, što im je bila provobitna namjena. To je alataka za drvenom ručkom koja se pri dnu širi i u nju je zakucan jedan red metalnih „zubaca“, koji su načešće od jako zašiljenih eksera od 10 ili 12 cm.
Razmak između zubaca je tačno određen, kako se ne bi skupljalo previše nedozrelih sitnijih plodova, insekata, lišća i grančica. Kako broj berača iz godinu u godinu raste, nekoliko Kolašinca se specijalizovalo za pravljenje grebena, čija je cijena od 15 do 50 eura.
Otkup počeo prerano: Sa mjesta gdje se obavlja mjerenje
Najskuplje prave majstori koji su i sami dugogodišnji berači, pa su sve svoje iskustvo iskoristili da naprave najefikasnije alatke i najskuplje. Kod njih se grebeni naručuju mjesecima unaprijed. Dvojica Francuza, koji su se predstavili kao ekolozi, bili su užasnuti načinom na koji se beru borovnice.
Oni tvrde da se tako oštećuje stablo biljke i čudlilo ih je kako to dozvoljavaju nadležni. Zabranu grebenanja borovnica prije nekoliko godina zagovarao je i botaničar Danijel Vincek, ali za to nije dobio značajniju podršku onih čija je obaveza zaštita najljepše kolašinske planine.
U branje borovnica i sa diplomom
U boravnjacima na Bjelasici tokom minulog vikenda bio je i jedan antropolog, ali i inženjer saobraćaja. Obojica nezaposleni
Među beračima su nerijetko i oni sa visokom školskom spremom, studenti, a mnogo zaposlenih sa redovnim primanjima koristi godišnje odmore da dodatno zarade.
S grebenom na planini prošlog vikenda su bile i tri porodice iz Podgorice, koji, kako kažu, provode „aktivan odmor“ kod rođaka, odnosno, prijatelja u kolašinskim selima.
U boravnjacima na Bjelasici tokom minulog vikenda bio je i jedan antropolog, ali i inženjer saobraćaja. Obojica nezaposleni.
Oni su nenadno imali priliku i da u konverzaciji sa grupom turista pokažu i perfektno znanje francuskog jezika.
Galerija
Bonus video:
