Postoje ljudi koji ne vole da se o njima i njihovom radu pišu pohvale, a takva je nastavnica ruskog jezika, Bjelopoljka Vera Joksimović, mentorka đaka 9. razreda Marka Vukovića, dobitnika diplome pobjednika na 13. međunarodnoj Olimpijadi znanja iz ruskog jezika, na univerzitetu Lomonosov, u Moskvi.
Ista skromnost krasi i njenog učenika Marka, đaka generacije i lučonoše u OŠ “Risto Ratković”. Ovaj četrnaestogodišnjak nedavno je osvojio diplomu pobjednika u kategoriji od12 do14 godina - ruski kao strani jezik, a takmičenje se, pod pokroviteljstvom Ministarstva obrazovanja i nauke Ruske Federacije, održavalo u pet kategorija.
U prvom krugu takmičenja bilo je prijavljeno 3.700 učesnika iz 30 zemalja “ s primjenom distanciranih tehnologija”. U tom krugu takmičenja, mladi Bjelopoljac osvojio je maksimalnih 100 bodova. Na takmičenje u Rusiju, sistemom eliminacije, stiglo je oko 120 učesnika. Olimpijada je, u stvari, drugi krug takmičenja “oči u oči”, koje je trajalo tri dana”.
Marko priča da ni u mislima nije “vidio” mogućnost da osvoji neku nagradu.
Svaki đak koji postigne uspjeh na bilo kojem takmičenju, posebno i iznova me motiviše da još predanije radim. Mnogo volim svoj posao, kaže Vera Joksimović
"Mislio sam se kako ću stići, onda sam se presvukao, jeo i otišao na pismeni test, koji je trajao oko četiri sata, dok su ostala dva dana bila za usmeno polaganje. Spremio sam se dobro, ali kada odete u Rusiju i vidite toliko predstavnika iz svih krajeva svijeta, nagrada nije ono čemu se nadate”, priča Marko.
Pismeni test, objašnjava, sastojao se iz gramatičkih vježbi i sastava sa najmanje 30 rečenica. “Zadatak drugog pismenog dijela bio je da nastavimo započetu priču. Drugi dan je bilo usmeno polaganje, na temu “ O čemu najviše volim da maštam” i “Razgovor sa drugom o problemima”. Poslije spremanja koncepta odgovarali smo pred komisijom, dvije profesorice sa Lomonosova. Trećeg dana smo odgledali jedan film i poslije toga razgovarali o njemu, a i pismeno predali temu”, kaže on.
Nastavnica ruskog jezika Vera Joksimović
Za njegovu nastavnicu, nagrada je bila potpuno očekivana, jer su putu u Rusiju prethodile ozbiljne pripreme.
“Marko je sjajan poznavalac ruskog jezika i temeljno smo se pripremali, tako da sam bila svjesna kapaciteta koji ima. Ovo je uspjeh i naše škole, koja je uz resorno ministarstvo omogućila putovanje”, ističe Vera.
Pitanje o razmišljanjima o budućem pozivu za Marka nije lako, jer ga skoro podjednako privlače prirodne i društvene nauke. “Uglavnom su to razmišljanja o tome da studiram književnost, privlače me pravo i advokatura, novinarstvo, hemija, biologija, matematika”, kaže on.
Marko je, dodaje Vera, podjednako dobar u prirodnim i društvenim naukama, u šta smo se uvjerili i ja i kolege u školi.
Koliko god nadarena djeca bila uspješna, iza njih stoje dobri mentori. Upravo takva je Vera, iza koje stoji više od 20 godina rada. Ovo joj je treća olimipijada, sa koje u svoju zemlju donosi medalje, zlatnu 1998. i srebrnu 2001. godine.
U učionicu Vera je, kao nastavnik, ušla rano, sa 20–ak godina, odmah po završetku studija ruskog jezika i književnosti u Nikšiću. U to vrijeme tranzicije, 90–ih godina, ruski jezik je bio potisnut i ne baš popularan, pa je posla za rusiste bilo sve manje.
Zato Veri i nije smetalo da počne da radi po nepristupačnim tomaševskim selima, udaljenim 30 i više kilometara od grada. Ni udaljenost i pješačenje od jedne seoske škole do druge i do područnih odjeljenja kako bi se ispunila norma, ni hladne zime, nijesu umanjile njenu ljubav prema svom pozivu. Naprotiv! Nije to morala, ali je željela. Tako je radila sedam godina, poslije čega je prešla u gradsku školu “Risto Ratković”, gdje i danas predaje.
Ljubav prema radu i djeci i želja da budu što bolji, stalno je iznova podstiču da radi sa njima, ali, i usavršava sebe.
“Svaki đak koji postigne uspjeh na bilo kom takmičenju, posebno i iznova me motiviše da još predanije radim. Mnogo volim svoj posao”, kaže ona i ističe da bi bez podrške kolega i uprave škole, to bilo nemoguće.
I pored čitavog pregršta diploma iz ruskog, uključujući i priznanja iz Rusije, kojih je škola “Risto Ratković” prepuna, u ovoj školi, ruski jezik nije obavezni predmet, već se izučava kao izborni.
Najdraža učiteljica sada piše i udžbenike
Pored priznanja Pedagoški savjetnik iz Crne Gore iz 2000. godine, Vera je jedan od najmlađih dobitnika diplome “Najdraži učitelj”, u bivšoj Jugoslaviiji 2003. godine Dio svog dugogodišnjeg istraživačkog i praktičnog rada, Joksimovićeva je pretočila u tri štampana izdanja stručnih priručnika za nastavnike, ali i učenike koji žele da izučavaju ruski jezik. Na poziv državnog instituta “A.S. Puškin”, Rusiju je do sada posjetilo 12 njenih učenika, uključujući i “olimpijce”.
Znanje ruskog usavršila je i učenjem na daljinu, na temu “Opis ruskog jezika kao stranog, i metodika njegovog predavanja”, za šta je, poslije godinu dana, od istog državnog istituta dobila sertifikat.
Ona je, sa dva koautora sa ruske strane (doktori nauka N.I. Smirnova i L.L.Vohmina), iz Instituta A.S. Puškin, napisala udžbenik, po kojem bi trebalo, od naredne godine, da se izučava ruski jezik u šestom i sedmom razredu.
Stvorila osam prvaka Crne Gore
Na regionalnim takmičenjima od 1994. do 2006. godine, do kada su postojala takva takmičenja, Verini đaci nijesu “propustili” nijednu godinu da osvoje neka od prva dva ili tri mjesta, najčešće prva.
Na republičkim takmičenjima, u posljednjih 16 godina, njeni učenici su samo dva puta “pauzirali”. Tako, od 14 učešća, koliko su i nagrađivani, čak osam puta su bili prvaci Crne Gore u znanju ruskog jezika, tri puta su osvajali drugo i isto toliko trećih mjesta.
Galerija
Bonus video:
