Na hercegnovskoj rivijeri sezona kupanja je u jeku, a zaleđu Herceg Novog još ima snijega u takozvanim Sniježnim jamama. Nekada se snijeg iz tih jama u bezvodnoj planini, topio i koristio kao voda za piće i napajanje stoke.
Neke od njih čuvaju ostatke drvenih ljestvi, druge čak kamene skaline za silazak. Poznata je sniježnica na početku uspona ka Subrinom amfiteatru, pored koje je provučena planinarska markacija za vrh.
Pristup toj jami koja je posljednjih godina turistička atrakcija, nedavno je čistio Željko Starčević - načelnik Službe za markaciju i vodičku službu u PK Subra, inače jedan od najboljih poznavalaca Orjena.
Navodi da jamu iako ne uočimo odmah, osjetićemo izrazito strujanje ledenog zraka koje se iz nje “izliva”, spuštajući se dalje ka dolu.
“Da bi muku smanjili, gorštaci su stotinama godina gradili i dograđivali pristupe ovim rijetkim mjestima sa vodom. Svaki metar staze bliže kapavici ili sniježnici mnogo je značio, jer je najviše vode korišćeno za napojiti stoku. Bio je to naporan posao jer je vodu iz snijega trebalo prvo ‘izvući’, ponekad sa velikih dubina, pa ga u nečemu otopiti, što nije ni lak ni brz posao”, navodi Starčević.
Orjen je mjesto sa najvećom količinom padavina u Evropi, prosječno čak nešto preko pet metara godišnje.
Kad bi se ta golema količina vode našla na kakvom drugom mjestu, izazvala bi strahovite poplave i opšte razaranje, a na Orjenu čak ni na potok nećete naići.
“Orjen je kao sito: sipaju mu vodu nemilice, koliko god može, a ona, ona će nakon metar - dva jednostavno nestati u dubokom kršu. Žedno će taj popiti svaku, pa i zadnju kap, baš kao da mu je prva. Te velike oborinske vode ponovo će ugledati sunčevo svjetlo tek poslije dva, tri dana, pa i više, ali, ne na Orjenu, već skroz dolje, u Boki, na pjeni od mora. U kišnom razdoblju priliv ovih voda je toliki da Zaliv po zelenkastoj boji morskoga ogledala i slaboj zasoljenosti više nalikuje kakvom dalekom norveškom fjordu, nego li Sredozemlju”, objašnjava Starčević. Ističe da Orjen ipak nije potpuno bezvodan. Ljudi su s generacije na generaciju prenosili znanje kako u bezvodnoj planini živjeti i preživjeti. Svaki, pa i najmanji izvor pomno je dubljen, čišćen, ograđivan i čuvan.
Bonus video:
