Šta se sve može kad se komšije slože? U slučaju Starog Bara, da se preko noći osvježi milje glavne ulice, na radost turista i zadovoljstvo domaćina koji sada sa još većim merakom “čine muabet”, kako se ovdje naziva druženje koje je više od druženja na nekom drugom mjestu.
Šta se to desilo u skloništu barske duše, kako s nostalgijom jedan zavičajni poeta naziva Stari Bar? Ulica koja je izgradnjom zaobilaznice do ulaza u Stari grad u posljednjih nekoliko godina izgubila pješačku frekventnost, zahvaljujući inventivnosti grupe lokalnih preduzetnika i ugostitelja, dobila je novi imidž, a ubrzo i nove goste. Inicijator je bio poznati ugostitelj Ljubo Karanikić, vlasnik konobe “Spilja”, čija je ideja bila da ulicu oplemeni hortikulturom i novim mobilijarom.
Ruku pomoći odmah su dali prvi susjedi - Agron Karađuzović, vlasnik poslastičarnice “Karađuzović", menadžer ćevapdžinice “Dino” Mirsad Feka, Fredi Lazari iz zlatare “Opal”, Rus Oleg iz galerije “Onix”…
Zajednički jezik je odmah pronađen, a za njim i zajedničke investicije u žardinjere, cvijeće, stilizovani pano-masku za oronule fasade.
Izbačene su plastične i metalne stolice, ubačene drvene klupe i stolovače…
“I još ovdje novi PDV nije povećao cijene, na nivou su iz prošle godine”, kaže Karanikić.
Agron Karađuzović dodaje da su reakcije posjetilaca bile pozitivne već na prvu loptu. Počelo je fotografisanje u novom ambijentu, mušterije su počele da se duže zadržavaju u ovom dijelu ulice. A u lokalima za svakog ponešto: “Spilja” nudi staru kužinu, Karađuzovići kolače koje po svojim receptima u kontinuitetu prodaju od osnivanja firme 1934, Dino čuvene starobarske ćevapčiće u somunu, “Opal” ručni filigranski rad u maniru starih majstora, a “Onix” ručno rađene Made in Montenegro suvenire pored umjetničkih slika i etno-odjeljenja.
Novi izgled ulice, nova i nafaka za složne komšije - po ugledu na Amerikance, uveli su radni doručak jednom nedjeljno, na kojem se kuju planovi za nove poduhvate i akcije koje reanimiraju ovu čuvenu ulicu.
Galerija
Bonus video:
