Mnogo šta nas je činilo sličnim, razlike smo uspješno zanemarivali, a sve što smo proživjeli zajedno - učinilo je da nikad ne zaboravimo jedne druge.
Tako su, između ostalog, školske dane opisali učenici VI razrada nekadašnje Više nepotpune gimanzije u Kolašinu, genaracija 1955/56. koja se nakon 62 godine od mature, okupila u jednom kolašinskom rastoranu.
Generacija se prvi put sastala prije dvije godine.
“Iz gene racije u kojoj je bilo 116 đaka, više od polovine nije među živima, a umrli su i svi profesori”, kaže Danilo Rakočević.
Kroz angegdote iz školskih klupa, pokazali su da su, kako je kazao Ranko Medenica, “bili puni brige i razumijevanja za one koje su loše odgovarali, a bez zavisti se radovlali brilijantnim odgovorima drugova”. Poštovanje je karakterisalo, reko je on, odnos sa profesorima.
Medenica je podsjetio i na profesore Marka Ž. Rakočevića i Alekseja Nikolajevića.
“Nikolajević, kao istinski zaljubljenik u matematiku, nastojao je da nam formule ‘utjera u glavu’ smišljajući stihove, kao, recimo - ‘francuski pisac Molijer, obim kruga ‘dva pi r’, ili - ‘površina, piše Vuk, r na kvadrat puta luk, to podijeli sve sa dva - površina sektora’. To je doprinijelo da lakše naučimo i pamtimo cijelog života. Kome je predavao profesor Rakočević, nikada tokom daljeg školovanja nije imao problema sa maternjim jezikom...”
Bivši učenici sjetili su se i prvih simapatija i zaljubljivanja. Tvrde da se 50-ih godina prošlog vijeka drugačije voljelo, a drugačije su se i saopštavale emocije. Neke su, tvrde, ostale tajna do danas.
“Skrivali smo emocije ne samo od okoline, već i od voljene osobe. Takvo je bilo vrijeme, bez mnogo direktnosti i drskosti, ali sa mnogo manje površnosti“. Kao i prije dvije godine, obećali su da će “svakodnevno intelektualno i fizički biti aktivni i da neće dozvole da im ostatak života prođe u zbrajanju ‘mrtvih’ dana u četiri zida svojih soba“.
Bonus video:
