Nakon nekoliko noći provedenih na Autobuskoj stanici, penzionisana nastavnica Azra Đečević smještena je juče poslijepodne u Centar za odmor i rekreaciju “Relaks” kod Spuža.
Vlasnica “Relaksa” ponudila joj je besplatan smještaj, sve dok se ne pronađe trajno rješenje za problem sa kojim se već tri godine suočava udovica priznatog doktora pokojnog Džavida-Džake Đečevića.
“Azra je divna dama i gospođa, koja nas je sve zadužila svojim dugogodišnjim radom u prosvjeti. Svima nama, prosvjetnim radnicima, bila je uzor, željeli smo da budemo uspješni kao ona. Godinama smo radile zajedno i bila sam ponosna što sam njena prijateljica, a još ponosnija što je i ona mene smatrala svojim prijateljem”
“Azra je divna dama i gospođa, koja nas je sve zadužila svojim dugogodišnjim radom u prosvjeti. Svima nama, prosvjetnim radnicima, bila je uzor, željeli smo da budemo uspješni kao ona. Godinama smo radile zajedno i bila sam ponosna što sam njena prijateljica, a još ponosnija što je i ona mene smatrala svojim prijateljem”, kazala je vlasnica “Relaksa”, ne želeći da joj se ime pominje.
Samo nekoliko minuta nakon što je dobila krov nad glavom, Đečević je planirala kako da pomogne drugima.
“Planiram da ovdje... napravim program za pomoć ljudima, kojima je ona neophodna. Želim, kada se situacija malo sredi, da radim na zbrinjavanju drugih ljudi koji imaju slične probleme, a vjerujte takvih u Podgorici ima dosta”, kazala je Azra.
Nakon jučerašnjeg teksta, mnogo ljudi zvalo je redakciju “Vijesti”, nudeći pomoć, čak i smještaj Azri.
Nekadašnji direktor Doma zdravlja u Podgorici Ivo Đurišić čak je pozvao Glavni grad da joj dodijeli makar mali stan, istakavši da Azra to zaslužuje.
“Planiram da ovdje... napravim program za pomoć ljudima, kojima je ona neophodna. Želim, kada se situacija malo sredi, da radim na zbrinjavanju drugih ljudi koji imaju slične probleme, a vjerujte takvih u Podgorici ima dosta”, kazala je Azra
U Glavnom gradu, međutim, nijesu juče imali sluha za Azrinu muku, ako je suditi po njenom iskustvu, kada je pokušala da dođe do gradonačelnika Miomira Mugoše.
“Uzalud sam dolazila. Satima sam čekala da me neko primi, ali mi se niko nije obratio. Zaposleni u Glavnom gradu rekli su mi na kraju da se opštinski službenici obično tako ponašaju kada žele nekog da odbiju”, kazala je Đečević.
Džaka preminuo pomažući drugom
Đurišić je istakao da se ne može izmjeriti doprinos koji su Azra i pokojni Džavid dali podgoričkom zdravstvu i školstvu.
“Odavno poznajem Azru i... Džaku, koji je bio izuzetan pedijatar, sportista i sportski radnik. Na njegovoj sahrani je govorio i tadašnji gradonačelnik Zoran Knežević. Džaka je svoje pacijente liječio osmijehom, a umro je na stadionu dok je pružao pomoć povrijeđenom fudbaleru. Čast mi je što sam mu bio direktor, jer je za njega postojala samo jedna riječ – ljudina. Njegova supruga je izvodila generacije đaka na put i vaspitavala da postanu ljudi”, naglasio je Đurišić.
Bonus video:
