Prošlo je skoro osam godina od kada su pojedini stručnjaci upozorili da Biogradskom jezeru prijeti nestajenje tokom naredne decenije , ukoliko se brzo ne pristupi sanaciji prirodne brane. Jezero, naime, leži na takozvanoj „čeonoj moreni“ širokoj svega 50 metara. Brana je, zbog toga što je rijeka Jezerštica podriva, svake godine, kraća za po tri metra.
Tadašnje procjene su bile i da će za deset godina brana biti široka svega 30 metara, pa neće moći da zadrži vodu.
Da Biogradskom jezeru vrijeme nije saveznik i da bi pod hitno trebalo nešto učiniti na sanaciji, tvrdi i nekadašnji direktor NP „Biogradska gora“ Dragiša Dožić. Prema njegovim riječima, procesi kojima je ugroženo jedno od najljepših jezara na Balkanu, svake godine napreduju.
Jezerštica „jede” branu
Jezero se nalazi na nadmorskoj visini od 1.094 metra, a ugroženo je od ponora koji se nalaze u njegovom donjem dijelu, na njegovoj sjeveroistočnoj strani, odnosno od Biogradske rijeke koja ga formira i nanosi mulj.
“Pored toga, Jezerštica odvodi vodu iz jezera i progresivnom erozijom potkopava prirodnu branu i prijeti da otvori protok prema donjem dijelu jezera. Ovaj proces godišnje uočljivo napreduje i imao bi za posljedicu potpuno oticanje i nestanak Biogradskog jezera”, tvrdi Dožić.
Iako nije precizirao kada bi se moglo desiti to „prosipanje“ jezera, on kaže da nije riječ o dalekoj budućnosti.
Inženjer i koordinator projekata zaštite jezera Radoslav Nikčević u ranijoj izjavi za “Vijesti” bio je još određeniji. On ja kazao da je stvar hitna, a odlaganje radova na jezeru zločin prema prirodi.
Da je potrebno urgentno reagovati, kako tvrdi Dožić, bili su svjesni još 1988. godine. Tada su nadležni , zbog manjka novca odlučili da fazno pristupe rješenju. Urađen je istraživački projekat za potrebe “sanacije jezera”. Po tom projektu se počelo od injektiranja- zatvaranja ponora. Terenski su radovi počeli 1988. godine. Dožić je, kako kaže, iz političkih razloga smijenjen sa mjesta direktora 1997, a mnogo radova je stalo. Sagovornik “Vijesti” napominje da je trebalo uraditi još tri bušotine od 100 metata, hidrološko i inženjerijsko-geološko kartiranje jezera, bušotina, kao i laboratorijska ispitivanja.
„ Poslije svih izvedenih radova, koji su predviđeni projektom, kao dopuna, radio bi se i završni eleborat. Nije mi poznato zbog čega su ti radovi prekinuti“, kazao je Dožić..
Birokratski ping pong
Pitanja o ugroženosti Biogradskog jezera „Vijesti“ su uputile na nekoliko adresa i zapale u vir birokratije. Iz Ministarstva turizma i održivog razvoja rekli su da to nije njihov posao i uputili novinarku na Agenciju za zaštitu životne sredine, JP “Nacionalni parkovi” i Ministrastvo poljoprivrede.
Iz ministrstva poljoprivrede su sugerisali da je to tema za njihove kolege iz Ministrastva turizma. U Agenciji za zaštitu životne sredine su rekli da trenutno stanje Biogradskog jezera, kao i mjere koje se preduzimaju nijesu njihova nadležnost, već NP „Biogradska gora“. Na kraju, odgovori su stigli jedino iz JP ”Nacionalni parkovi Crne Gore”.
U tom preduzeću kažu da, iako su „u posljednjih nekoliko decenija zapaženi procesi koji ozbiljno narušavaju basen Biogradskog jezera“, treba napomenuti da je riječ o prirodnim procesima, koji se odvijaju u veoma dugom vremenskom periodu.
Oni napominju da je Biogradsko jezero u dalekoj prošlosti bilo dva-tri puta veće nego danas, sa dubinom do 30 metara, dok mu je danas maksimalna dubina 12 metara. Gubljenjem vode kroz više ponora, rječnim nanosima iz Biogradske rijeke i Lalevog potoka, kao i erozivnim dejstvom Jezerštice, Biogradsko jezero se po nekim procjenama nalazi praktično u „pretposljednjem stadijumu“ postojanja.
“Značajno je reći da se vremenski okvir odvijanja geoloških pojava i procesa mjeri drugačijim 'časovnikom' u odnosu na naš doživljaj proticanja vremena”, tvrde u JP”Nacionalni parkovi”.
Oni kažu da „između geološkog i biološkog (ljudskog) časovnika ne stoji znak jednakosti, pa ne bi trebalo očekivati da do nekog „posljednjeg stadijuma“ može doći u kratkom vremenskom periodu“.
“Monitoring kretanja vodenog režima jezera koji se obavlja posljednjih godina nije ukazao na smanjivanje nivoa jezera u posmatranom periodu, ali moguće probleme ne treba ignorisati”.
Plan za zaustavljanje erozije postoji
Nadležni u NP 'Biogradska gora' kažu da je do 2015. godine planirano da se uspostavi stabilno stanje zemljišnih i vodenih površina. Regulisale bi se bujične aktivnosti u slivu Biogradske rijeke, Lalevog i drugih potoka, kao i saniralo klizište na desnoj obali Jezerštice. Plan upravljanja predviđa radove na zaustavljanju erozije u slivu jezera.
Programom upravljanja NP za 2013. godinu predviđeni su sastanci sa predstavnicima Geološkog zavoda, Građevinskog i Geološkog fakulteta kako bi se pokrenuo projekat, piše u odgovoru „Vijestima“.
Iz uprave parka napominju da „dosadašnje studije i projekti sanacije Biogradskog jezera nisu poklanjali dovoljno značaja ili čak uopšte nisu tretirali uticaj ovakve intervencije na okolno područje“.
Biogradska gora jedna od tri posljednje prašume u Evropi. U NP naglašavaju da to ne dozvoljava aktivnosti koje mogu ugroziti kontinuitet, izvornost i autohtonost osjetljivog prašumskog ekosistema.
Na čekanju za UNESCO listu
Dožić tvrdi da je još jedan projekat, od velikog značaja za „Biogradsku goru“ obustavljen nakon njegovog odlaska sa mjesta direktora. Riječ je o nominaciji NP za upis u svjetsku baštinu prirodnih dobra.
„Nakon višegodišnjeg čekanja Vlada SR Jugoslavije je 1995. godine nominovala Nacionalni park 'Biogradska gora' za upis u svjetsku baštinu i to kao prvi predlog na listi prirodnih dobara iz cijele države. Ekspertska misija Uneska posjetila je NP 29. 4. 1997.godine. Visoki predstavnici Uneska obišli su tada područje Nacionalnog parka, dolinu rijeke Tare i istovremeno se upoznali sa komplentnom dokumentacijom koja prati kandidaturu.
Prve zvanične podobnosti upisa Nacionalnog parka Biogradska gora na listu svjetske baštine od strane Uneska očekivali smo početkom juna te godine, nakon što su njihovi eksperti obišli svih 36 nominovanih nacionalnih parkova u svijetu”, kazao je Dožić. Šta se dalje dešavalo, kako tvrdi, nije mu poznato, niti koji su bili razlozi za obustavljanje tog procesa. Iz JP NPCG tvrde da proces nikada nije prekinut. Crna Gora je 2010. godine formirala Listu potencijalnih kulturnih i prirodnih dobara, tzv. Tentativnu listu (listu potencijalnih dobara) koju je UNESCO, kako kažu u tom preduzeću, prihvatio.
“Na toj listi nalazi se i NP 'Biogradska gora'. Lista potencijalnih dobara predstavlja inventar prirodnih i kulturnih dobara od izuzetne univerzalne vrijednosti. Priprema područja za UNESCO listu svjetske baštine je dugotrajan proces, koji uključuje sve strukture društva. Naredna faza u ovom procesu je izrada tzv. nominacionog dosijea kandidovanog područja”, saopštili su iz NPCG.
Galerija
Bonus video:
