Aleksa Kostić, uzorni poljoprivrednik iz župskog sela Dučice, 17 kilometara od Nikšića, smatra da život na selu nije lak, ali da nije ni težak za onoga ko voli da radi.
„Moja porodica se čitavog života bavila poljoprivredom. To je posao koji je išao s koljena na koljeno. Radio sam u državnim firmama, ali sam se na kraju ’smirio’ i vratio selu. Ovdje sam svoj na svome, svoj gazda. Poljoprivredom se maltene bavim od kada znam za sebe, a stočarstvom od 2006. godine kada sam otvorio farmu krava muzara i počeo da se bavim uzgojem junadi. Tada sam i otvorio firmu ’Sim-mlek’“, priča Aleksa, jedan od najuspješnijih stočara u Crnoj Gori.
Kostić ima stotinak krava muzara, isto toliko teladi i oko 70 junadi. Ima oko 120 rala zemlje i duplo toliko je uzeo u zakup. Što se tiče voća i povrća, sve ono što može da rodi u Župi nalazi se i u njegovoj bašti.
Uložio 700.000 eura
„Do sada sam u farmu uložio blizu 700.000 eura. Prvo sam uložio pola miliona eura i taj novac još nijesam vratio. Ali, polako, vratiću. Dobro je da su 90 odsto tog novca moje pare i da nijesu u pitanju krediti. Sada sam morao da podignem kredit od 200.000 eura kako bih uvezao još 33 grla, kupio traktor i cistijernu, a od Midas programa dobio sam bespovratnih 25.000 eura za balirku vakumirku koja će mi omogućiti da iste sekunde vakuumiram sirovu masu, pa ću na taj način moći da od naredne godine povećam litražu mlijeka za 15 do 20 odsto“, kaže ovaj četrdesetdvogodišnji farmer.
Na farmi rade supruga Ana i on, a ima i tri radnika. Djeca, Luka, koji je sedmi razred, i Sara, četvtri, još su mali, tako da za sada na njihovu pomoć ne može da računa.
„Mjesečno u prosjeku prodam oko 30.000 litara mlijeka. Sada je ta količina manja, jer su krave zasušene, pa prodam oko 700 litara mlijeka dnevno. Od 1. aprila situacija će biti drugačija i prodavaću oko 1.500 do 1.800 litara dnevno. Od naredne godine imaću i 15-16 tona mesa godišnje“, kaže Aleksa dok vodi ekipu „Vijesti“ da pokaže štale i „blago“ koje se u njima nalazi.
Mjesečno proda 30.000 litara mlijeka
Tu su tri štale, sređene i lijepo okrečene, sa propisnom prirodnom i vještačkom ventilacijom, a na ulazu svake štale stoji slika krave. Tek toliko da posjetilac zna ko je unutra. Aleksa trenutno radi mljekovod kako bi olakšao posao zaposlenima, a napravio je i veliki bazen od 300 kubika vode. Što se mehanizacije tiče, sve je tu.
Ljeti radni dan 25 sati
„Rashoda ima dosta, ali zarada je još veća. Ovu godinu ne računam jer je bila teška, tako da mi je ove godine cilj bio samo da sačuvam stočni fond, isplatim kredite i plate radnicima. Nije su puno zaradilo, ali neće svaka godina biti ovakva. Ovo je prva godina da sam morao da kupim sijeno. Uvijek sam imao 20.000 bala sijena, ali ove godine suša je uradila svoje i bio sam prinuđen da u Srbiji kupim oko 20 odsto potrebne količine sijena“, kaže Kostić.
Tolika farma zahtijeva i dosta rada, ali ako se vrijeme pravilno rasporedi, Kostić kaže da se za sve može imati vremena.
„Jedino ljeti dva mjeseca, kada je kosidba i kada mi radni dan traje i po 25 sati, nemam slobodnog dana. Narednih deset mjeseci situacija je drugačija. Uvijek sebi priuštim slobodan dan ili vikend, tako da mogu da odem negdje sa porodicom ili sam. Sada mi je posao da praznim bazen i održavam put za mljekaru“, kaže Kostić koji bi volio da djeca nastave porodični biznis.
Tolika farma zahtijeva i dosta rada, ali ako se vrijeme pravilno rasporedi, Kostić kaže da se za sve može imati vremena
Ali, neće se ljutiti ako izaberu drugi posao. Svako je kovač svoje sreće, a Aleksa samo želi da Luka i Sara budu uspješni u onome čime se budu bavili.
On je svoje zanimanje izabrao.
„Znam da sam za ovaj novac koji sam uložio u farmu mogao da kupim nekoliko stanova u Budvi. Ali, meni je milije što sam novac uložio u poljoprivredu i ne kajem se zbog toga. Svako bira svoj put. Poručio bih mladima koji razmišljaju da li da se bave poljoprivredom da ne oklijevaju.
Jeste teško, ali isplati se. Ko ima deset krava i živi na selu, sa svojom porodicom može da završi posao oko njih za 40 minuta dnevno i da zaradi hiljadu eura mjesečno. Mislim da se isplati i da vrijedi. Ova godina jeste bila teška i nije bilo zarade, ali nije svaka godina kao ova. Svaka krava nosi u prosjeku od sto do 120 eura čiste zarade, a toliko novca ne može da se zaradi u ovim našim firmama“, zaključio je Aleksa.
Inostrani farmeri uspješniji zbog hrane
Aleksin moto je da čovjek treba da posao, kojim god da se bavi, radi najbolje što može. Zato i redovno posjećuje seminare u zemlji i inostranstvu kako bi unaprijedio svoje znanje, a time i farmu. U Srbiji je čest gost, a za Njemačku i Austriju ide jednom ili dva puta godišnje.
„U pitanju su poljoprivredni seminari u toku kojih imamo i obilazak njihovih farmera. Trudim se da što više naučim o poslu kojim se bavim. Razlika između naših i njihovih farmi je u hrani. Oni ne moraju da kupuju koncentrat, sijeno, već imaju senjažu i silažu, imaju svoju hranu i daju samo ono što proizvedu, dok mi imamo svega deset odsto hrane, a ostalo kupujemo. Zato su uspješniji od nas i imaju veću litražu mlijeka. A što se tiče drugih uslova na farmi, ne zaostajemo za njima. Možda smo čak i bolji od njemačkih i austrijskih farmera“, kaže Kostić.
Dobra saradnja sa sirarom „Montebjanko“
Kostić je namjeravao da otvori mljekaru čiji je dnevni kapacitet trebalo da bude 5.000 litara. Kupio je mašine, opremu, ali naišla je čuvena „Seka“ (svjetska ekonomska kriza) i odustao je.
Sada ne razmišlja o nastavku radova jer je u danilovgradskoj sirari „Montebjanko“ pronašao dobrog partnera. „Imam fenomenalnu saradnju sa sirarom ’Montebjanko’ – cijena je dobra, redovni su u isplati i u ovom momentu ne razmišljam o mljekari. Sada mi je jedino bitno da povećam mliječnost“, kaže Kostić od koga „Montebjanko“ otkupljuje skoro 99 odsto potrebnog mlijeka.
Galerija
Bonus video:
