Anima, Centar za žensko i mirovno obrazovanje iz Kotora, podsjeća građane i građanke Kotora i Crne Gora da se navršava 21. godina od početka ratne blokada Dubrovnika i formiranja ratnog logora za zarobljenike iz Hrvatske, kroz koji je prošlo oko 350 osoba nad kojima je permanentno vršeno nasilje koje je kvalifikovano zločinom, ali pravda nije zadovoljena.
“U dugotrajnom sudskom procesu, u kom je svjedočilo preko 160 zatvorenika, još nije donesena pravosnažna presuda i na taj način osnovni i elementarni uslov zadovoljenja pravde za žrtve nije ispunjen, a zločinačka prošlost se ignoriše.
Odbijen je pokušaj Anime da se o ovom zločinu govori , da se ožive sjećanja i učini sve kroz obilježavanje datuma i mjesta zločina, i kroz prenamjenu vojnog logora u mjesto izgradnje mira. Ponavljamo da je odgovornost kotorske vlasti da građanima/kama Kotora kaže istinu o Logoru Morinj i pohodu na Dubrovnik kako bi konačno zavjera ćutanja prestala, a proces zadovoljenja pravde za žrtve počeo, kao i proces naše moralne obnove i dostojanstvenog života”, poručuju iz Anime.
"Rat za mir"
Pohodu na Dubrovnik prethodili su mjeseci medijske i političke pripreme. RTCG i “Pobjeda” izvještavali su o navodnim oružanim provokacijama oko Prevlake i namjeri da se napadne Crna Gora. Baratalo se sa cifrom od “tridesetak hiljada Tuđmanovih ustaša”.
Marović, tada član državnog Predsjedništva i generalni sekretar vladajuće stranke govorio je da drugačije nije bilo moguće obezbijediti mir. “Moguće ga je bilo zaštititi silom, jer je sila na mir napala i krenulo zlo”, objašnjavao je tvorac krilatice “rat za mir”.
Uz napomenu da se u slučaju secesije Hrvatske unutrašnje granice Jugoslavije moraju korigovati, Đukanović je isticao kako je došlo vrijeme da se povuku demarkacione linije prema Hrvatima jednom za sva vremena i obećao građanima Crne Gore da će te nove granice biti logičnije i pravednije od onih koje su iscrtavali “priučeni boljševički kartografi”.
Priznanje Veljka Kadijevića
Ova trojka je sprovodila plan pretvaranja dubrovačke regije u “Dubrovačku republiku” koja je trebalo da se priključi “velikoj Srbiji”. O tome je svjedočio general armije i savezni ministar za odbranu bivše SFRJ Veljko Kadijević.
On je, u knjizi “Moje viđenje raspada - vojska bez države” (Politika, 1993), priznao da se radilo o stvaranju Velike Srbije, i to okupacijom dobrog dijela hrvatske teritorije, zbog čega su političke vođe u Beogradu i Podgorici povjerili vojnom vrhu da od dubrovačke regije oružjem stvore “Dubrovačku republiku”.
Đukanović i Marović su zadnjih godina u više navrata zapaljivu retoriku sa početka 90-tih pravdali navodnom neobaviještenošću.
Galerija
Bonus video:
