Da li na svijetu postoji mjesto gdje će vas pomilovati čak dva božanstva – Eol, bog vjetra i Neptun, bog mora ? Svakako da postoji – već 81 godinu naime, najlepša katedrala u kojoj ćete osjetiti dah ove dvojice gospodara prirodnih elemenata je legendarni jedrenjak „Sea Cloud“, brod od koga svakom ljubitelju mora, valova i plovidbe jednostavno zastaje dah.
Predivna stara dama (u engleskom, jeziku najčuvenije pomorske nacije na svijetu brod je ne bez razloga, stvar ženskog roda), „Sea Cloud“ i danas plijeni pažnju svuda gdje se pojavi, sa lakoćom bacajući u zasjenak mnogo veće, modernije, možda čak i luksuznije brodove od sebe. Iako se mnogi oduševaljavaju njome – luksuzna 163-metarska moderna motorna jahta ruskog tajkuna Romana Abramoviča „Eclipse“ koja je prije desetak dana boravila u Boki, pored starog dobrog „Sea Clouda“, izgleda kao nezgrapna plutajuća kanta...
Ili, da se vratimo na mjerila ženske ljepote imajući u vidu englesko žensko rodoslovlje broda, ako je „Sea Cloud“ nešto poput neprolazne ljepote Monike Beluči, onda je „Eclipse“ u najbolju ruku estetski kontroverzan kao Lejdi Gaga.
„Sea Cloud“ na sreću, mnogo je češći gost u Boki nego Abramovičevo „ploveće dokazivanje ekonomske potencije“, pa pomorski hedonisti mogu uživati nerijetko gledajući ovaj impoznatni, 109-metara dugi četvorojarbolni jedrenjak kako klizi vodama jednog od najljepših zaliva svijeta.
Klasična elegancija, fluidnost i mekoća linija trupa „Sea Clouda“, atraktivnost impozantne snasti tog broda, prosto se „prirodno stapaju“ sa okruženjem starih bokeljskih kamenih kapetanskih palata, produkujući svojevrsni virtuelni vremeplov koji posmatrača vraća najmanje dva vijeka unatrag kada su slični kotorski, prčanjski i peraški jedrenjaci pronosili slavu bokeljskih pomoraca širom svijeta.
Srećom, na tom impozantnom brodu i danas ima Bokelja koji kao članovi posade plove na ovom jedrenjaku renomiranog njemačkog brodara „Hansa“, pa je tako na primjer, trenutno upravitelj stroja „Sea Clouda“ jedan naš Grbljanin.
Grbljanin na „Morskom oblaku”
"Veliko je zadovoljstvo i čast biti zapovjednik ovog broda. Čitav svoj život bio sam na jedrenjacima, pa je time moje uživanje na „Sea Cloudu“ još i veće", kaže za „Vijesti“ zapovjednik legendarnog broda, kapetan Vladimir Puškarov.
Ovaj nasmijani i ljubazni Rus završio je akademiju sovjetske trgovačke mornarice u Kaljiningradu, gdje je još kao student počeo ploviti na jedrenjacima- prvenstveno školskom brodu te akademije, velikom 114-metara dugom četvorojarbolnom barku „Kruzenštern“. To je jedan od rijetkih preostalih čuvenih njemačkih velikih tzv. „letećih P-lajner“ barkova, građenih početkom 20. vijeka, da iz Južne Amerike dovoze teret u Njemačku.
- „Kruzenštern“ i „Sea Cloud“ su prave „velike dame okeana“, brodovi građeni prije više od 80 godina u vrijeme kada su brodograditelji znali kako da prave kvalitetne i luksuzne brodove. Ovaj brod ima sopstvenu i veoma bogatu istoriju i često putnicima kažem da je „Sea Cloud“, za razliku od drugih brodova koji vas prevoze od destinacije A do destinacije B, zapravo turistička i istorijska destinacija sam po sebi - kaže kapetan Puškarov.
Impozantna priča o „Sea Cloudu“, dostojna fabule nekog avanturističkog romana, počinje tridesetih godina prošlog stoljeća u Njemačkoj gdje je izgradnju luksuznog 109 metara dugog jedrenjaka, u brodogradilištu kompanije „Krupp“ u Kilu, 1931. godine, naručio bogati broker sa Volstrita E.F. Haton. Njegova supruga Mardžori Meriveter-Post, i sama vrlo bogata i uspješna poslovna žena, zapravo je bila pokretačka snaga poduhvata izgradnje metalnog jedrenjaka tipa bark, napravljenog po planovima čuvenog američkog projektantskog biroa „Gibbs & Cox”.
Predivni brod, tada i sada najveća privatna jahta sa pogonom na jedra na svijetu, izgrađen je baš po željama gospođe Meriveter-Post koja je bila neobično vezana za taj brod, često mu se u narednih nešto više od dvije decenije koliko je bio u njenom vlasništvu, obraćala riječima “moja beba”. Nije ni čudo jer je gđa Merdžori dvije godine života posvetila isključivo ovom brodu – iznajmila je čak jedno veliko skladište u Bruklinu kako bi na miru mogla napraviti tlocrt broda u prirodnoj veličini i tako na licu mjesta unutrašnjost broda “opremati” i dizajnirati prema vlastitim željama.
Oopremljen za uživanje i diplomatiju
Gazdarica je lično i veoma pažljivo izabrala antikni i veoma vrijedni namještaj za svoju i šest drugih luksuznih kabina na brodu, a većina tog namještaja i opreme i danas je na ovom jedrenjaku i fascinira njegove putnike. Novi brod dobio je ime “Hussar” i misiju da Hatonove u maksimalnom luksuzu vozi po cijelom svijetu-na mjesta gdje je njihovo prisustvo bilo motivisano poslovnim, ali i razlozima čistog uživanja u putovanjima i jedrenju po okeanima. Mardžori i njen suprug su na svojoj predivnoj novoj jahti provodili i do devet mjeseci godišnje, posjećujući i egzotične destinacije poput ostrva Galapagos u Pacifiku, Havaja ili krstareći Mediteranom.
Idila je međutim, potrajala samo kratke četiri godine jer su se Hatonovi 1935. razveli, ali je Mardžori u brakorazvodnoj parnici insistirala da zadrži “svoju bebu”- predivni jedrenjak “Hussar” kome je međutim, odmah dala i novo i – “Sea Cloud”. Ubrzo se freška raspuštenica našla u naručju svog dugogodišnjeg prijatelja, Džozefa Dejvisa sa kojim je stupila u brak i 1937, kada je Dejvis imenovan za američkog ambasadora u SSSR-u, preselila se u Rusiju.
“Sea Cloud” je pratio svoju gospodaricu i godinu dana je proveo na Baltiku, služeći u luci Lenjingrada kao svojevrsna diplomatska palata na kojoj ruski špijuni nisu mogli prisluškivati Mardžori, njenog suprugra ambasadora i goste iz ruskog establišmenta koji su bili fascinirani lukuznim zapadnjačkim načinom života kada bi vidjeli “Sea Cloud” i posjetili njegove predivne salone koji su obilovali luksuzom, ili su tu sretali pripadnike evropske aristokratije poput švedskog kralja Gustava i belgijske kraljice Elizabete koji su takođe boravili na “Sea Cloudu”. Zbog nailazećih vjetrova rata, “Sea Cloud” se 1938. seli za Istanbul, da bi se onda vratio u SAD.
Vojna služba na Atlantiku
Za ono što se dešavalo tokom Drugog svjetskog rata na “Sea Cloudu” i danas stoji dokaz – pet metalnih pruga u obliku trokuta postavljenih ispod komandnog mosta jedrenjaka svjedoče da je taj brod proveo ukupno tri godine u aktivnoj vojnoj službi. Nakon japanskog napada na Perl Harbor u ulasak SAD u Drugi svjetski rat krajem 1941, Mardžori i njen suprug su svoju obožavanu jahtu ustupili Ratnoj mornarici SAD za vojne svrhe.
Iako je i njihov lični prijatelj, američki predsjednik Franklin Delano Ruzvelt isprva odbio takvu ponudu smatrajući “Sea Cloud” previše lijepim i vrijednim da bude iskorišen u ratu, 1942. godine, luksuzna jahta je došla u ruke RM SAD koja je sa “Sea Cloud” skinula njegove impozantne jarbole, kosnik, pulenu i svu luksuznu opremu, ofarbala ga u sivu boju ratnog broda, naoružala i poslala na Atlantik.
Brod koje je dobio novu oznaku“IX-99” je dobio zadatak da patrolira okeanom između Azora i južnog dijela Grenlanda, traži i uništava njemačke podmornice i avione i da svaka četiri sata šalje meteo-izvještaje meteo-centru RM SAD u Arlingtonu.
Junak Vargasa Ljose gost, pa gazda
Nakon završetka rata, “Sea Cloud” se vraća svojim vlasnicima koji ga 1947. rekonstruišu u prvobitno stanje i brodu vraćaju kompletnu novu snast, a ispod kosnika ponovno je zablistala prepoznatljiva pulena “Sea Cloud” – impozantni zlatni orao. Uslijedilo je nekoliko godina mirnog života u kome je “Sea Cloud” ponovno bio centar okupljanja bogatih Amerikanaca sa istočne obale SAD, a sve učestaliji gost na jahti bio je i diktator Dominikanske Republike, Rafael Leonidas Truhiljo.
Kada je napokon uvidjela da više ne može održavati i uživati u svojoj luksuznoj jahti, 78-godišnja Mardžori je 1955. prodala svoj voljeni “Sea Cloud” pa je njegov novi vlasnik postao upravo dominikanski diktator Truhiljo. Junak čuvenog romana “Jarčeva gozba” nobelovca Marija Vargasa Ljose, jedrenjaku je dao novo ime –“Angelita”.
Nakon što je Truhiljo ubijen u prevratu pobunjenika 1961, na “Angelito” se sa diktatorovim tijelom i pozamašnom količinom opljačkanog keša, ukrcala Truhiljova porodica, pokušavši da pobjegne na Kanarska ostrva, ali je nova dominikanska vlada prisilila brod da se vrati nazad. Nakon nekoliko godina pod novim imenom “Patria”, brod je prodat američkoj kompaniji “Operation Sea Cruises Inc.” vlasnika Džona Blua, ali ga ona nije uspjela vratiti u komercijalnu upotrebu, pa je predivni stari jedrenjak, sada pod imenom “Antarna” dospio u ruke mladih američkih preduzetnika Stefani i Čarlsa Galagera koji su ga počeli koristiti kao svojevrsnu ploveću školu za studente prestižnih SAD univerziteta.
Iako je Blu plaćao račune i kod sebe još imao papire broda, Stefani Galager se u maniru pravog pirata, ipak otisnula sa jedrenjakom i studentima na more, pa je Blu sudskim putem pokušavao zaustaviti i zaplijeniti brod gdje god se on pojavio.
Osam godina na mrtvom vezu
To se na kraju i dogodilo u Panami gdje je “Antarna” zaustavljena i narednih osam godina brod je proveo u propadanju na mrtvom vezu. Vlažna i vrela tropska klima nemilice je uništavala nekada najluksuzniju privatnu jahtu na svijetu, da bi 1978. agonija stigla kraju jer je oronuli brod kupio njemački kapetan i pomorski ekonomista Helmut Pašburg.
On je, na čelu grupe od 38 žena i muškaraca dobrovoljaca, u ljeto 1978. došao u Panamu gdje su nekoliko mjeseci radili na brodu kako bi ga koliko-toliko osposobili za plovidbu i povratak u Evropu. Renesansa predivnog jedrenjaka kompletirana je u jesen 1979. u brodogradlištu HDW u Kilu, na istom mjestu gdje se “Hussar” “rodio” 1931.
Predivna stara morska dama odatle je 1979. na svjetska mora opet izašla u punom sjaju i od tada kao luksuzni brod za turistička krstarenja, plovi pod slavnim najslavnijim imenom “Sea Cloud”.
Luksuz na sve strane
Danas je ovaj jedrenjak potpuno kompatibilan najnovijim i najstrožim odredbama međunarodne SOLAS konvencije i predstavlja jedan od najprestižnijih brodova za luskuzna turistička krstrenja na svijetu.
U njegovih ukupno 37 kabina od kojih većina i dalje izgleda onako kako ih je 1931. dizajnirala i opremila Mardžori Post – sa luksuznim skupim namještajem od plemenitog drveta, nekim i u stilu Luja XIV, mermernim kabinama, detaljima od punog mesinga i ostalim obilježjima bogatstva i otmenosti, uživaju samo 64 putnika koji mogu osjetiti Mardžorinu želju da “Sea Cloud” učini svojim “domom na moru”.
Za razliku od modernih kruzera koji su pravi plutajući zabavni centri, na “Sea Cloudu” ima tek par luksuznih salona i veliki otmeni restoran unutar broda, dok je centar dešavanja i mjesto gdje putnici provode najveći dio vremena sama otvorena paluba broda. Gdje god se na njoj osvrnete, okružuje vas puna tikovina, mahagoni i ostale plemenite vrste drveta kojima je presvučeno nadgrađe i paluba broda.
Šuma konopa, impoznatni jarboli i jedra iznad vas, te brojni tradicionalni brodski detalji od tikovine i do blistavog sjaja poliranog mesinga, čine da se svi koji imaju sreću da stupe na palubu “Sea Cloud” osjećaju kao da su kročili na neki stari jedrenjak-kliper iz druge polovine 19. vijeka. I samo čekaju kada će se za kormilom pojaviti neki romantičan lik iz knjiga ili filmova koji govore o tim brodovima, poput poručnika Kristijana Flečera sa broda “Bounty” ili pak kapetana Ahaba iz Melvilovog “Mobi Dika”….
Godine mu ne mogu ništa
Na pitanje da li je jednostavno ploviti tako velikim jedrenjakom starim više od 80 godina, kapetan “Sea Clouda” Vladimir Puškarv uz osmijeh odvraća da mu “godine ne mogu ništa”.
"Nema to veze sa starošću – ovo je odličan brod izvrsnih maritimnih karakteristika, koji plovi kako se samo poželjeti može. Građen je kao jahta, tako da se kao i svaka prava jahta, graciozno i ponaša na moru- kaže Puškarov koji je na čelu 60-člane posade “Sea Cloud”.
Ruski zapovjednik ističe da posadi treba oko pola sata da adekvatno podesi sva jedra na četiri katarke “Sea Clouda” jer se sve radi ručno, bez pomoći elektromotora ili hidrauličnih pumpi – jednako kao na klasičnim jedrenjacima 19. vijeka.
"Iako ima motore, brod većinu vremena plovi na jedra jer to naši putnici i očekuju. Oni žele da osjete fijuk vjetra u snasti, škripu opute i jarbola, te vide nadimanje jedara koja puni vjetar, a brod u tišini se nošen snagom boga Eola, penje na valove i ide tamo gdje ga kormilar uputi", objašnjava kapetan Puškarov dodajući da “Sea Cloud” jedri dok god to, u smislu naginjanja broda, ne predstavlja problem za putnike.
Uveče, kada putnici odlaze na počinak, brod se najčešće usidri u blizini neke atrakcije na obali koju će narednog dana oni posjetiti i istraživati.
Pod punim jedrima i povoljnim vjetrom, “Sea Cloud” i danas, više od 80 godina od rođenja, sa lakoćom postiže brzinu od preko 12 čvorova, ali najčešće krstari laganije, brzinom od oko osam čvorova.
"Ovo je, ipak, 80 godina stara morska dama, ne treba je forsirati previše, mada ona može još puno toga da dā", smije se kapetan Puškarov koji je proteklog vikenda u Kotor brodom “Sea Cloud” doveo 58 američkih putnika, među kojima i delegaciju čuvenog magazina i TV kanala “National Geographic”, a koji i sami prave priču o ovom legendarnom brodu.
Najromantičniji na svijetu
“Sea Cloud” je dugačak 109, širok 15, a gaz mu iznosi 6 metara. Ovaj četvorojarbolni bark od 3.077 bruto-tona, osim jedara za pogon ima i dizel-električni kompleks sa dva motora sa kojim postiže brzinu od 14 čvorova. ,
Ukupna površina jedara iznosi skoro tri hiljade kvadrata, dok ukupna dužina konopa iznosi skoro 20 kilometara! Prestižni nautički i turistički časopisi ovaj stari jedrenjak gotovo bez izuzetka nazivaju “brodom broj jedan na svijetu za turistička krstarenja” ili “najromantičnijim brodom svijeta”.
Galerija
Bonus video:
