Odmah na početku priče, direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora u Crnoj Gori, Vanja Ćalović je za "Most" objasnila novinaru Omeru Karabegu, da je ključni razlog protesta visok stepen korupcije u državi, a da su građani troškove korupcije povezali sa svojim kućnim budžetima.
"Naime, električna energija je toliko poskupila da prosječan građanin nije više mogao da je plaća. U isto vrijeme Elektroprivreda drži svoj novac u Prvoj banci, koja je u vlasništvu braće Đukanović, umjesto da ga koristi za ulaganje u modernizaciju i za pokrivanje gubitka..."
A natjerati vladu da bude odgovorna i radi u javnom interesu bio je cilj bunta, koji je, kako ističe, opet imao za cilj da pokida veze između pojedinca u vlasti i kriminalnih grupa, dok je veliki izvor nezadovoljstva način na koji je izvršena privatizacija.
"Veliki broj građana je ostao bez posla, ogroman broj preduzeća je zatvoren, dok ona preduzeća koja su prodata, i danas primaju ogromne subvencije od države, što znači da njihove dugove vraćaju građani", izjavila je.
Metoda zastrašivanja
Ono što je istakla kao veliki peh jedne države i prepreku u pobuni crnogorskog naroda je metoda zastrašivanja koju naša država, prema njenom mišljenju primjenjuje.
"Strah je najveći problem ljudima u državnoj administraciji, zatim onima koji primaju socijalnu pomoć, kao i vlasnicima manjih preduzeća. Oni se boje revanšizma. Vrlo je važno da svi ljudi koji dolaze na proteste znaju da ćemo stati iza svakoga. Mi smo na razne načine pokušavali da ljude oslobodimo straha. Mi smo se u šetnjama zaustavljali ispred zgrade Agencije za nacionalnu bezbjednost."
Svaki put kada smo prolazili pored zgrade Agencije mi smo pozivali građane da mi njih slikamo, da stanemo i nasmijemo se za kolektivnu fotografiju
U Crnoj Gori nikada nije došlo do njene istinske reforme. Mi znamo da se ta služba i dalje služi istim metodama koje je koristila i ranije i da se u njoj nalaze kadrovi koji su povezani sa organizovanim kriminalom i koji su makar upoznati, ako ne i direktno odgovorni, za neka politička ubistva koja su se dešavala u prethodnom periodu. Razumljivo je onda što se ljudi boje obavještajne službe.
Rožajski i "aluminijski" paradoks
Koliko nije postojalo bunta u crnogorskjom narodu i koliko je individualna svijest bila poklopljena režimom, navodi kao primjer Rožaje, gdje je protestovao veliki broj ljudi, iako je to grad u kome je preko 90 posto građana glasalo za vladajuće političke partije, ali je navela još da je Rožaje grad sa najvećom stopom nezaposlenosti, što pravi određeni paradoks.
O pritiscima kojima su bili podložni protestanti, Ćalovićeva objašnjava da su vrlo brzo počeli, a za primjer je uzela Nasera Keljmendia, koji je, kako je objasnila nekoliko dana prije nego što ga je Barak Obama proglasio narko bosom, uplatio 200 evra na naš žiro račun za organizaciju protesta, a sve sa ciljem da se to objavi i na taj način diskredituju protesti.
"Mi smo to saznali, vratili mu novac i tako došli u sukob sa jednim vrlo opasnim čovjekom. Da vam ne govorim o pritiscima na naše aktiviste, o zastrašivanju i ucjenama, svaki put uoči protesta".
Ćalovićeva ne prašta državi ni slučaj Kombinata aluminijuma, zapravo objašnjava navodnu obavezanost države da vrati 150 od 350 miliona evra duga koje je napravio Kombinat aluminijuma, a koja je imala za posledice uvođenje novih porezi i taksi za građane.
"Ni to ne bi bilo toliko strašno, ljudi bi i to prihvatili kada bi znali da je Kombinat nakon privatizacije postao moderna kompanija koja ima budućnost."
Represija i strah, a policija nije kriva
Uoči prvog protesta, prema njenim navodima pravljena je atmosfera zastrašivanja, šireni su glasovi da će tu da bude Molotovljevih koktela, da ljudi treba da se spreme i ponesu oružje. Uprkos tome što je za javnost govore noda su protesti nenasilni i da policajci nisu neprijatelji onih koji žele da nešto promjene.
"Nisu obični policajci odgovorni za ovo što nam se dešava, nego njihovi šefovi i oni koji se nalaze u izvršnoj vlasti, kao i oni koji vuku konce iz sjenke. Bilo je raznih provokacija, snimali su nas, plašili pojavom policajaca i pokušavali da nas provociraju."
Policajci su žrtve, oni su u plavom, a mi u žutom. I oni i mi smo žrtve i nema nikakvog razloga da se tučemo
Mi smo od samog početka pozivali građane da sami održavaju red, da obezbijede da protesti budu mirni i dostojanstveni. Uspjeli smo u tome. Sada na proteste dolaze i stari i mladi, šetaju ljudi sa malom djecom u kolicima jer znaju da ništa ne može da im se desi. Mi nismo neko ko želi da ruši Crnu Goru, mi nismo neko ko želi da bilo šta polomi ili zapali, mi samo želimo da oni koji su rušili i palili - i po Crnoj Gori i po drugim zemljama - snose odgovornost."
Ona je podsjetila da su crnogorski "buntovnici" šetali prvi sa kasicom prasicom, koja simbolizuje Prvu banku, na kojoj se nalazi glava Aca Đukanovića.
"Željeli smo da kažemo da mi, kao građani, svakoga dana plaćamo ono što troši Prva banka, to jeste ono što održava u životu biznis Ace Đukanovića. To je u Crnoj Gori bilo potpuno nezamislivo do prije nekoliko mjeseci. Nezamislivo je bilo da se neko usuđuje da na taj način ismijava ono što radi režim i da prođe bez kakvih posljedica. To je nešto što ćemo nastaviti da radimo da bi građani shvatili da, ako mi možemo to da radimo i ništa nam se ne dešava, onda to mogu i oni, ako ništa drugo bar da pruže pasivan otpor."
Prognoza najkraćeg madata u istoriji
Ćalovićeva je prognozirala da će kabinet Igora Lukšića biti vlada koja je najkraće vladala, a da li će doći do neke promjene na parlamntarnim izborima u septembru, ona je kazala da je prilično svejedno.
"Da li će velika promjena da se desi u septembru, na zimu ili sljedećeg proljeća, to je nešto što će zavisiti od mnogih faktora, ali sasvim je sigurno da mi promjene već osjećamo jer vidimo da se vlada ustručava da uvede neke nove poreze i donese nepopularne odluke nadajući se da će ovi protesti stati. Nama je potpuno svejedno da li će novi premijer da bude neka nova lutka organizovanog kriminala ili će se vratiti Milo Đukanović koji donosi sve odluke. Mnogi su, upravo zbog crnogorske istorije, koja je obilovala nasilnim promjenama, smatrali da ćemo nasilno ući u neku od institucija. Jer mi smo u jednom trenutku na ulicama Podgorice imali preko 20.000 ljudi."
Bonus video:
