"Značajan broj profesora jeste nezadovoljan stanjem u društvu, ali, makar javno, ne pokazuje reakcije na to nezadovoljstvo", smatra doc. dr Lidija Vujačić.
Vujačić ocjenjuje da kriza, kroz gotovo sve sfere, razara naše društvo, počev od krize vrijednosti do ekonomskog kolapsa.
"Naravno, tu je i "nepresušna" tema identiteta koja, zapravo, stopira, više namjerno i projektovano, i to iz više izvora, sve druge sfere", rekla je ona.
Doc. dr Lidija Vujačić predaje socijalnu antropologiju, etnologiju, sociologiju komunikacija na Studijskom programu za sociologiju, čiji je i rukovodilac, na Filozofskom fakultetu Univerziteta Crne Gore, kao i antropologiju popularne kulture na postdiplomskim studijama.
Zašto je blokirana Vaša kandidatura za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore?
"Izgleda da sam u svu tu priču ušla prilično idealistički, vjerujući da su više nego dovoljan razlog da se nađem na listi kandidata za člana UO UCG-a moje stručne reference, iskrena namjera da, koliko mi, naravno, znanje i pozicija dozvoljavaju, unesem malo ,,svježine“ u idejnom konceptu i radu ovog najvišeg upravljačkog tijela."
Kolege sa Filozofskog fakulteta su na sjednici Vijeća fakulteta većinom glasova izabrali Vas za svog kandidata i trebalo je da uđete u izbornu trku za jednog od sedam predstavnika akademskog osoblja u UO UCG. Šta se dalje dešavalo?
"Tako je, pored mene na listi su bile još dvije kandidatkinje: prof. dr Rajka Glušica i prof.dr Bojka Đukanović. Pošto sam osvojila pobjedu u prvom krugu, u drugi krug glasanja smo ušle, koleginica Đukanović (kao drugoplasirana) i ja, kada sam, opet, većinom glasova pobijedila.
"Čak mi je u jednom momentu bilo i jako dirljivo kako i koliko su kolege srdačno odreagovali kada je proglašena moja pobjeda"
Takođe, nakon drugog kruga glasanja su se svi prisutni članovi Vijeća na pomenutoj sjednici aklamacijom izjasnili da prihvataju legitimno, većinski, tajnim glasanjem izabranog kandidata za člana UO UCG.
Čak mi je u jednom momentu bilo i jako dirljivo kako i koliko su kolege srdačno odreagovali kada je proglašena moja pobjeda, pretpostavljam, vjerujući u mene kao u nezavisnu osobu, bez partijskih i drugih hipoteka i nekoga ko će ih korektno zastupati.
Na čemu im se iz duše zahvaljujem, bez obzira na ishod ove situacije, i obećavam da će biti još prilika i izazova sa kojima ćemo se zajedničkim snagama hvatati u koštac i, nadam se, izboriti, prije ili kasnije, kako bi Filozofski fakultet, kao i cijeli UCG (p)ostao ono što treba da bude državni univerzitet – baza znanja, morala, fer pleja i, nadasve, neprestanih, na akademskom nivou, (samo)kritičkih preispitivanja sociokulturnog, ekonomskog i političkog ambijenta u kojem živimo i stvaramo."
Pominju se neke administrativne greške. Da li mislite da je to pravi razlog zašto se kasnije nijeste našli na listi kandiudata za člana UO?
"Pošto sam već svojim izborom unijela ,,nemir“ i poremetila već, pretpostavljam, manje više, očekivani scenario o nekim drugim, poželjnijim kandidatima, počeli su da se pojavljuju novi momenti i interpretacije događaja, tako da sam se našla u paradoksalnoj situaciji da mi se osporova legitiman izbor i pravo na kandidaturu.
Naročito je postala ,,sporna“ izjava o saglasnosti da prihvatam kandidaturu. Ja sam tu izjavu uredno predala, ovjerila, arhivirala na vrijeme još 4. juna na Filozofskom fakultetu.
Meni je sada, čak, malo i komično da neko, naravno krajnje nedobronamjerno, problematizuje i predimenzionira značaj te izjave, koja je, usput rečeno, samo propratni materijal i koji ima jedino značenje u momentu prihvatanja ili neprihvatanja kandidature tj. u fazi prije glasanja na Vijeću fakulteta.
Međutim, kasnije se ispostavlja da je "nepremostivi“ problem što, iako uredno i na vrijeme arhivirana na Filozofskom fakultetu, izjava nije dalje proslijeđena, kao što je to uredno učinjeno sa rezultatima glasanja i detaljnim izvještajem.
Pretpostavljam da su kolege iz administracije na Fakultetu, smatrale da se, naprosto, uzročno-posljedično, podrazumijeva da je izjava, kao što jeste, prateći dokument i da ostaje na fakultetu.
Kada je, ipak, počela da se "problematizuje“ dan ili dva kasnije je proslijeđena sa Filozofskog fakulteta Rektoratu i Izbornoj komisiji čiji je predsjednik prof.dr Refik Zejnilović, uz detaljno obrazloženje Dekana prof. dr Blagoja Cerovića da je riječ o pratećem, a ne suštinskom dokumentu, i da nije moj propust u pitanju, već sitna, ali zaista minorna, greška ljudi iz administracije i da bi bilo elementarno korektno i kolegijalno da se ispoštuje volja većine članova Vijeća i ja budem kandidat na listi za potencijalne članove UO UCG."
I kako se sve završilo?
"Epilog ove nepotrebno iskoplikovane situacije je takav da se prigovori, zdravorazumski argumenti, kolegijalnost nijesu ispoštovali i najveća univerzitetska jedinica Filozofski fakultet je ostao bez svog predstavnika u UO UCG, a ja, jednostavno rečeno, "ni kriva ni dužna“ eliminisana iz izborne trke.
Uz to se na listi kandidata za člana UO UCG našao naknadno uvršten i suprotno volji kolega sa matičnog fakulteta, drugi i to poraženi kandidat u oba kruga – prof. dr Bojka Đukanović, ali koja kasnije nije izglasana od strane članova Senata na sjednici održanoj 21, jer je dobila mali broj glasova."
Kako vidite situaciju na Univerzitetu i uopšte u sistemu visokom obrazovanju kod nas?
"Na to kompleksno pitanje, teško je dati jednostavan odgovor. Ipak, čini mi se ključnim finansijska osnova državnog univerziteta, koja se mora ojačati, ali i kritički preispitati standardi funkcionisanja cjelokupnog procesa obrazovanja.
"Konfuzno vrijeme, tzv. tranzicioni i posttradicioni period u kojem se nalazimo više od dvije decenije napravio je, generalno, "haos“ u društvu"
Takođe, na državnom univerzitetu bi se trebala obezbijediti mnogo veća podrška istraživačkom radu profesora, inovirati pristup nastavi u kojoj će biti više praktičnog znanja i "koordinacije“ sa aktuelnim temama i problemima, kako bi teorijsko znanje postalo i operativna vještina.
Paralelno, fakulteti bi trebali da se trude da budu što kvalitetniji i konkurentniji, ali ne zbog privilegija koje dobijaju kroz privatne mreže, već zbog referenci predavača i postignutih rezultata studenata.
Otvoreno treba, prema jasnim kriterijumima, rangirati fakultete i univerzitete, naglasiti koji su dobri, a koji loši i zbog čega, kao što se to, uostalom, radi u univerzitetskim sredinama sa tradicijom.
Konfuzno vrijeme, tzv. tranzicioni i posttradicioni period u kojem se nalazimo više od dvije decenije napravio je, generalno, "haos“ u društvu, odnosno urušio sistem vrijednosti, desetkovao srednju klasu, i u materijalnom i u pozicionom smislu, a koja je u svakom društvu trebala biti progresivna snaga u društvu, ,,marginalizovao“ nekada visoko cijenjene profesije univerzitetskog profesora, ljekara, advokata i dr."
Ali upadljiva je indiferentnost, makar javna, univerzitetskih profesora prema postojećem stanju u društvu?
"Značajan broj profesora jeste nezadovoljan stanjem u društvu, ali, makar javno, ne pokazuje reakcije na to nezadovoljstvo. A neki su, očito, i zadovoljni pa ne žele stvari da mijenjaju, iako i kod takvih čudi odsustvo empatije za druge.
"Univerzitetski profesori su, zajedno sa svojim studentima, pogonska energija svakog društva"
Takođe, stalno reaktiviranje na javnoj sceni nekih vještačkih problema i dilema, na uštrb onih realnih, neke od profesora, gura i odvodi u kliše tzv. salonskih intelektualaca koji se samo bave tzv. suptilnijim tema pa "ne primjećuju“ surovu realnost.
Obrnuto, ima i onih koji su se "predali“, povukli u svoj mikro svijet, smatrajući da su nemoćni da bilo šta važno promijene u društvu. No, nijedan od ovih modela ponašanja nije adekvatan.
Univerzitetski profesori su, zajedno sa svojim studentima, pogonska energija svakog društva. Posebno studenti mogu, i treba da budu, avangarda koja pokreće ekonomske, političke i, nadave, kulturne teme i probleme u društvu. Za to je uvijek dobra prilika, čak i kada sve funkcioniše kada treba, a da ne govorimo o društvu u krizi, kao što je naše."
Kako vidite ukupnu društveno - političku situaciju u Crnoj Gori?
"Kriza, kroz gotovo sve sfere, razara naše društvo, počev od krize vrijednosti do ekonomskog kolapsa. Naravno, tu je i ,,nepresušna” tema identiteta koja, zapravo, stopira, više namjerno i projektovano, i to iz više izvora, sve druge sfere.
Stoga, student i njihovi profesori moraju biti svjesni svih zamki u koje politika i političke partije mogu da ih uvuku.
Treba se zalagati za zdravi ambijent ,,pročišćen” od političkih igri i spletki, raterećen od opterećujuće istorije i naslijeđenih stereotipa, klanovskih ekonomskih interesa i kreirati moderan i ugodan prostor za život i svoje, ali i generacija koje dolaze.
Bonus video:
