Da bi iskoristili svoje pravo na refundaciju troškova za ljekove ili usluge koje obave kod privatnika, ukoliko je iste nemoguće ostvariti u javnom sektoru, pacijenti su suočeni sa veoma komplikovanom procedurom koja ih nerijetko odvraća od bilo kakvog skupljanja papirologije. Dokumentacija je obimna, tako da u poduhvat njenog prikupljanja kreću samo dobro upućeni i uporni, jer nedostatak samo jednog dokumenta može koštati uzaludno utrošenog vremena i truda.
Na administrativne prepreke građani nailaze odmah na početku prikupljanja dokumentacije, jer se redovno dešava da im ustanova ne može odmah izdati traženi izvještaj. Danka iz Podgorice ispričala je da je zbog nedostatka reagensa u podgoričkom Institutu za javno zdravlje određene analize radila kod privatnika.
“Od osoblja sam dobila obećanje da će mi se taj novac refundirati, a platila sam analize 40 eura“.
Na prvi problem je naišla kada je dobila podugačak spisak dokumenata koje treba da dostavi radi refundiranja: “Tražila sam potvrdu od nadležnih da mi u tom momentu ne mogu dati uslugu koju tražim, ali su mi kazali da takav dokument dobijam poštom. To mi još nije stiglo na adresu, iako su od tada prošla dva mjeseca”.
Danka dodaje da joj nije jasno zašto se među dokumentima potrebnim za refundaciju nalazi i izvještaj ljekara iz privatne prakse: “Zar to nije povreda privatnosti pacijenata”.
Odbijen jer nije posjedovao uputnicu
Redakciji “Vijesti” se više pacijenata obratilo sa sličnim žalbama, pa je nedavno i Podgoričanin Radomir Bajčeta, podnio tužbu Upravnom sudu na odluku Fonda da mu ne refundira novac za liječenje u Srbiji.
Njegova supruga Desanka, ispričala je da je Radomir išao na određene polisonografije, koje se ne rade u zdravstvenim ustanovama u Crnoj Gori, a na preporuku ljekara. Ona je objasnila da je od ljekara dobila uputstvo da ide u bilo koju ustanovu u Srbiji, da bi nakon toga nesmetano trebalo da dobije refundaciju.
“Uredno smo predali zahtjev, ali nakon što smo zatražili refundaciju od 324,45 eura, kazali su nam da na to nemamo pravo. Na odluku Fonda smo se žalili i Ministarstvu zdravlja, ali su nas i oni odbili”, kazala je Bajčeta. Iz Fonda je tada saopšteno da je zahjev za refundaciju odbijen jer Bajčeta nije posjedovao uputnicu.
Povećanje zahtjeva za refundaciju očekuje se zbog najviše nestašice ljekova. Osim što su pacijenti prinuđeni da kupuju ljekove u privatnim apotekama, refundacijom će im biti pokriven samo dio troškova - u nivou njihove nabavne cijene, koja je nerijetko i tri puta niža od cijene u privatnim apotekama. To znači da će, ukoliko lijek u privatnoj apoteci košta 20 eura, a u Montefarmovim apotekama koštati tri puta manje. Fond osiguranicima refundirati posljednji iznos.
Iz te institucije, kojom rukovodi dr Kenan Hrapović, juče do kraja radnog vremena nijesu odgovorili na pitanja da li smatraju da je procedura refundacije komplikovana i je li u planu njeno pojednostavljivanje.
Povećanje zahtjeva za refundaciju očekuje se zbog najviše nestašice ljekova
Građani se zbog obimne papirologije i dugog čekanja odriču svojih para
Podgoričanka Svetlana Kostić kazala je “Vijestima” da je bila suočena sa komplikovanom procedurom kada nije imala određenu terapiju u Kliničkom centru Crne Gore.
“Bilo je potrebno da kupim ampule, da dostavim izvještaj specijaliste, odem u bolničku apoteku da mi izdaju potvrdu da nemaju te ampule, takođe posjetim i apoteku "Montefarma" i tražim istu potvrdu, kao i da odnesem račun iz privatne apoteke”, kazala je Kostić, uz napomenu da je refundaciju troškova čekala dva mjeseca.
Ona je nedavno dobila na recept antibiotik pancef, kojeg nije bilo u državnim apotekama:
“Taj lijek sam platila skoro 20 eura, svjesna da neću ulagati u ponovne muke oko sakupljanja dokumentacije”.
Bonus video:
