Crnogorski sudovi su od 2007. do kraja 2011. cifru od više od 160.000 neriješenih predmeta sveli na svega 38.000.
To je učinjeno nakon što je jedan od glavnih zahtjeva Brisela prema Crnoj Gori, naznačen u izvještajima Evropske komisije, bio da se eliminiše zabrinjavajuća brojka zaostalih predmeta.
Tada je iz sudskih fioka izvučeno na stotine predmeta i agendom o reformi pravosuđa iz 2007. započet je obračun sa zaostalim predmetima. Time je, ujedno, otvoreno i pitanje efikasnosti i kvaliteta rada sudova, ali i odgovornosti sudija.
Prema sudskoj statistici, na kraju 2007. u crnogorskim sudovima bilo je neriješeno 160.036 predmeta, od čega 147.914 u osnovnim sudovima, 8.268 u višim, 1.647 u privrednim, 1.519 u Upravnom sudu, 608 u Apelacionom sudu i 80 predmeta u Vrhovnom sudu.
Vlada je u junu 2007. usvojila Strategiju reforme pravosuđa koja je trebalo da donese jačanje vladavine prava, nezavisnost i nepristrasnost crnogorskog sudskog sistema, poboljša efikasnost i to najprije oslobađanjem od tereta zaostalih predmeta.
U tom dokumentu su navedeni problemi sa kojima se trebalo uhvatiti u koštac: dugi postupci, nepostojanje statistike, loša primjena zakona, neusaglašena sudska praksa, manjkavost propisa, vještačenja koja usporavaju postupke, loša komunikacija drugih organa sa sudovima, ponašanje stranaka...
Sudije su se, takođe, našle među krivcima za loše stanje, a, pored ostalog, pripisane su im i sljedeće mane:
- nedovoljna posvećenost sudija rješavanju zaostalih predmeta, kao i njihova nedovoljna priprema za suđenje
- neposvećenost prethodnom ispitivanju tužbe radi pravilnog usmjeravanja toka postupka
- nepreduzimanje mjera radi sprečavanja zloupotreba procesnih ovlašćenja
- odlaganje ročišta na neodređeno vrijeme i u slučajevima kada za to nema mjesta
- višestruko ukidanje prvostepenih odluka i vraćanje predmeta na ponovno suđenje...
Ministarstvo pravde, na čijem je čelu tada bio Miraš Radović, aktuelni sudija Ustavnog suda, počelo je da mijenja stare i piše nove zakone u oblasti pravosuđa, a sudska vlast na čelu sa aktuelnom predsjednicom Vrhovnog suda i Sudskog savjeta Vesnom Medenicom je počela da piše Akcioni plan i smišlja kako da se rješava nagomilanih problema, problematičnih sudija i da vrati povjerenje građana u sudstvo.
I šta se dobilo pet godina kasnije? Prema statistici Sudskog savjeta, na kraju 2011. bila su 37.932 nezavršena predmeta, od čega je 31.969 u osnovnim sudovima. Viši sudovi su prošlu godinu završili sa 2.301 predmetom bez odluke, a u privrednim sudovima je takvih predmeta bilo 2.116. Upravni sud je kraj godine dočekao sa 1.264 neriješena predmeta,
Apelacioni sa 266, a Vrhovni sud je u ovu godinu prenio 16 nezavršenih predmeta.
Izmijenjenim Zakonikom o krivičnom postupku uveden je princip da prvostepena odluka može da na višoj instanci bude ukinuta najviše dva puta – treći put konačno odlučuje drugostepeni sud.
Glavni adut stari predmeti
Raščišćavanje starih predmeta je glavni adut u priči o efikasnosti koju je crnogorsko pravosuđe postiglo u rekordnom roku na putu Crne Gore u EU, ali je, s druge strane, ponovo otvorilo važniji problem – kvalitet sudskih odluka.
Istraživanje koje je prošle godine sproveo CEDEM uz podršku Američke agencije za međunarodni razvoj pokazalo je da sudije imaju primjedbe na rad advokata, policije, tužilaca, neobjektivnost medija, loše uslove rada. Da građani ne vjeruju sudijama zbog nepotizma i političkog uticaja, dok su advokati kao glavnu zamjerku naveli nestručnost.
“Advokati su generalno nezadovoljni stanjem u pravosuđu. Osnovne primjedbe se odnose na nestručnost sudija i nepredvidljivost njihovih odluka, na lošu selekciju sudijskog kadra, na rad sudske birokratije i stručnih službi i na način primjene zakona i propisa... Dešava se čak i da isti sud o istom predmetu dva puta drugačije potpuno odluči”, navodi se u izvještaju.
Predsjednica Vrhovnog suda Medenica je početkom ove godine saopštila da kvalitet sudskih odluka nije na zadovoljavajućem nivou, pogotovo odluke osnovnih sudova. Prethodne tri godine tvrdila je da ekspresno rješavanje predmeta nema za posljedicu nekvalitetne presude. Prema podacima iz izvještaja o radu crnogorskih sudova u periodu 2007-2011. godine, od 15.807 presuda osnovnih sudova, u krivičnim predmetima, koje su išle po žalbama, pred višim sudovima je 9.973 potvrđeno, 2.227 preinačeno, dok ih je 3.584 ukinuto.
Ipak, statistika pokazuje da se kvalitet sudskih odluka od 2007. do kraja 2011. poboljšao za blizu 10 procenata. Advokati su, u ovom period, uglavnom pisali žalbe zbog povrede postupka, pogrešne primjene normi, uskraćivanja odbrane… dok su se tužioci najčešće žalili na visinu i vrstu izrečene kazne. Od blizu 26.000 parničnih predmeta, u posljednje četiri godine potvrđeno je 15.771, dok su 13.593 ukinule i preinačile odluke osnovnih sudova.
Ne zna se kako su potrošeni milioni za “vladavinu prava”
Na pitanje “Vijesti” da li je veliki broj propalih optužnica i ukinutih sudskih odluka posljedica neznanja ili korupcije, iz kabineta predsjednice Vrhovnog kažu da korupcija nije, a da se mora raditi analiza da bi se vidjelo da li je riječ o neznanju.
“Šta je razlog navodno što je veliki broj optužnica pred sudovima u posljednjih pet godina završio oslobađajućim presudama, odnosno da je veliki broj prvostepenih presuda ukinut, zahtijevao bi posebnu analizu i angažovanje velikog broja zaposlenih u sudovima, neposredan uvid u pojedinačne presude i sagledavanje ukidnih razloga. Dosadašnje iskustvo ne govori da su podaci koje ste naveli rezultat sumnje u koruptivne radnje nosilaca sudijske funkcije“, navodi se u odgovoru.
Za posljednje tri godine izdvojeno je 22.785.781 euro, a za administraciju još 21.167.004
Analiza o tome u sudovima, ali ni u tužilaštvu nikada nije urađena, iako su troškovi neosnovanih krivičnih postupaka, ponovljenih po ukidanim sudskim presudama, koštali građane nekoliko miliona eura.
Podaci “Vijesti” iz Sekretarijata Sudskog savjeta pokazuju da je samo na ime troškova za advokate po službenoj dužnosti tokom prošle godine otišlo nešto više od 230.000 eura. Svake godine najmanje po tri miliona eura isplati se po osnovu prinudnih izvršenja vještacima i advokatima, nekoliko stotina hiljada eura godišnje koštaju sudski tumači, usluge drugih državnih organa, dnevnice svjedocima, nagrade advokatima po paprenim advokatskim tarifama.
Kada se odluka ukine, onda građane taj isti postupak, koji kreće iz početka, košta duplo. Istovremeno, prema podacima koje su “Vijesti” dobile od Ministarstva finansija, u posljednjih pet godina za plate sudija iz budžeta je izdvojeno nešto više od 45 miliona eura, s tim što su u 22 miliona izdvojenih 2008. i 2009. uračunate i plate administracije.
Za posljednje tri godine izdvojeno je 22.785.781 euro, a za administraciju još 21.167.004. Za tužioce i njihove administrativce 2008. i 2009. izdvojeno je 6,5 miliona, a u posljednje tri godine tužioci su koštali 8.803 963, a još 3.571.256 eura izdvojeno je za plate njihovoj administraciji.
Skidali toge na “lični zahtjev”
Tokom petogodišnje reforme, za razliku od koncepta Tužilačkog savjeta da nema potrebe da nijedan tužilac odgovara za oko sedam hiljada neuspjelih optuženja, što su podaci iz izvještaja o radu državnog tužilaštva od 2007. do 2011. Disciplinska komisija Sudskog savjeta je zbog nestručnosti i propusta veliki broj kolega poslala kući.
Nestručnost, nesavjesnost i primanje mita u posljednjih pet godina koštalo je pojedine sudije karijere, a ni privremene suspenzije nijesu izostale, što je bilo naročito izraženo 2008-2009. Od osnivanja Savjeta (april 2008) kao najvećeg sudskog tijela, 37 sudija je skinulo togu, njih 28 zvanično otišlo iz sudstva na lični zahtjev, sedam penzionisano a dvoje sudija je osuđeno na kaznu zatvora zbog zloupotrebe funkcije.
“Iindikativan je podatak da je u Osnovnom sudu u Kotoru za samo 15 mjeseci, od ukupno zaposlenih 13 sudija, šest razriješeno ‘na lični zahtjev’”
U izvještaju o ljudskim pravima za 2010-2011. Akcije za ljudska prava se navodi da je pojava da sudiji prestane funkcija na lični zahtjev, pošto se protiv njega pokrene postupak za razrješenje, otvorila sumnju da se često radi o “nagodbi “ sudija i vrha vlasti, “koja podrazumijeva ‘dobrovoljni’ odlazak sudije uz isplatu zarade u periodu od pola godine, u zamjenu za neistraživanje nepravilnosti i nezakonitosti u radu sudije”.
“Iindikativan je podatak da je u Osnovnom sudu u Kotoru za samo 15 mjeseci, od ukupno zaposlenih 13 sudija, šest razriješeno ‘na lični zahtjev’”, konstatuje Akcija za ljudska prava.
Od 12 strateških ciljeva koji su postavljeni prije pet godina, Sudski savjet nije ostvario finansijsku nezavisnost, kao i racionalizaciju mreže sudova. Novi rok je kraj 2013. Jačanje povjerenja građana u sudove takođe je jedan od ciljeva koji nije do kraja ostvaren, ali su formirane web stranice sa odlukama na jedinstvenom sudskom sajtu.
U posljednjem izvještaju o radu, Sudski savjet se pohvalio diplomom za osvojeno drugo mjesto na listi nacionalnih institucija za najviše kapaciteta za primjenu Zakona o slobodnom pristupu informacijama a koju je dodijelila Mreža za afirmaciju nevladinog sektora u okviru projekta “Imaš pravo da znaš” koji finansira Kancelarija EU u Podgorici.
Osnovni loše rade ili Viši olako ukidaju
Profesor Siniša Bjeković, autor izvještaja o Monitoringu rada sudova za 2011. ispred nevladine organizacije Građanska alijansa, smatra da je ozbiljna analiza prijeko potrebna da su i sudije, ali i stranke donekle u pravu kada iznose međusobne primjedbe i da se “držimo više procedure nego suštine spora zbog rigidnih procesnih pravila.
“Da li su i šta je uticalo na procenat ukinutih odluka u odnosu na ukupan broj predmeta, zaista neko time treba da se pozabavi i ko se time pozabavi taj će biti kandidat za nobelovca u Crnoj Gori“.
On problem vidi i u „konkurenciji” rada sudova različitih stepena i kaže da su u sudskoj priči najopterećeniji i najugroženiji osnovni sudovi, jer se predmeti pred Višim sudovima, ma koliko bili teški i složeni, ukidaju po inerciji u slučaju povrede procesnih pravila. “Najlakši je proces ukinuti odluku i vratiti je, njih to ništa ne košta.To je za Viši sud, riješen predmet.
On se vraća Osnovnom sudu koji će opret morati da postupa i da vrati Višem koji tako “ima” dvije odluke i on efikasnije izgleda. Neko bi trebalo da se pozabavi samom tom činjenicom, da li je spor u tome što osnovni sudovi rade u smislu slabijeg kvaliteta, ili u tome što viši sudovi prilično olako ukidaju te prvostepene odluke“, kaže Bjeković.
On kaže da se sada u okviru osnovnih sudova formiraju odjeljenja sudske prakse što će imati za posljedicu da se odluke u sve manjem broju ukidaju jer će se iste pravne situacije rješavati na identičan način.
Galerija
Bonus video:
