Nijedna žena u Crnoj Gori do sada nije prijavila muža za silovanje, niti je prinudni seksualni odnos u braku pominjala policiji, centrima za socijalni rad i medicinskim ustanovama, iako praksa ženskih NVO ukazuje na alarmantne podatke.
Tako je Sigurna ženska kuća krenula u dva procesa protiv nasilja u porodici, gdje se posebno ističe silovanje, a kao svjedoci pominju djeca koja su sve vidjela.
To je za "Vijesti" potvrdila direktorica te organizacije Ljiljana Raičević, dodajući da dodatne problem predstavlja nepotpuna legislativa i pravne paznine.
"Krivični zakon priznaje silovanje jedino u slučaju kada žrtva pruža otpor. Ako žena ne pristaje, ali protiv svoje volje, ipak, ulazi u seksualni odnos, to se iz perspektive prava teško može kvalifikovati kao krivično djelo silovanja zato što žena ne pruža otpor nasilniku bez obzira što je to njen muž ili partner", objasnila je ona.
Sigurna ženska kuća, kako je istakla, radila je istraživanje o silovanju preko upitnika koje su popunjavale žene žrtve nasilja: "Mnoge ispitanice koje su u braku nijesu čak na prvi mah prepoznale silovanje kao problem, dok im se nije pojasnilo što se pod tim podrazumijeva".
"One su tu govorile o svim vrstama nasilja, pa i o seksualnom nasilju u širem smislu. Na osnovu toga, SŽK je dobila podatak da je skoro 80 odsto žena imalo ne samo fizičko, psihičko ili ekonomsko nasilje nego i seksualno koje je bilo bolno i ostavljalo traumatične posljedice, pogotovo ako se dešavalo u prisustvu djece ili nekog od ukućana”, kaže Raičević.
Opširnije u štampanom izdanju
Galerija
Bonus video:
