Priča o zadužbini najvećeg budvanskog dobrotvora Toma Luketića, nažalost, priča je o ljudskoj pohlepi, nepravdi, nepoštovanju, otimačini.... priča koja ni nakon 85 godina od smrti humanog Budvanina nema srećan kraj.
Više od 40 hiljada kvadrata zemlje u strogom centru Budve, koje je Toma ostavio, danas su gotovo u cjelosti uzurpirani, a „građevinski lešinari“ i dalje vrebaju preostali dio atraktivnih parcela, koji su pravim čudom izbjegle urbanističku groznicu.
Decenije su prolazile, ali nijedna od opštinskih vlasti nije formirala zakladu.
Velika vila koja se nalazila između današnje zgrade Atlas banke i lokala “Hemingvej”, jedna od najljepših u Budvi, dijelom je uništena u zemljotresu, nakon čega je, bez razloga, iako je bilo predviđena njena obnova, do temelja porušena.
Na 70 parcela, na koliko je podiljen veliki zemljišni kompleks, od gradske marine do Jadranske magistrale, koliko je Tomo ostavio u zakladi, otet je, izgrađene su zgrade, od “Zeta filma”, koji je u vlasništvu kiparske kompanije čiji su jedni od osnivača bratanići nikšićkog biznismena Brana Mićunovića, do zgrade u kojoj se sada nalazi Atlas banka, izgrađeno je oko 30 kuća i nekoliko stambenih zgrada, a na ostatak zemlje uknjižila se Opština.
Potomci Tomovi, njegovi sinovci, već godinama unazad vode sudski sporove, kako bi zaštitili imovinu od uzurpacije i formirali zakladu i time napokon ispunili testamentarnu volju svoga djeda.
Nova opštinska vlast stavila je moratorijum na prodaju parcela koje su obuhvaćene zakladom, a Luketići su pravdu potražili i u Strazburu. Tužna priča o humanom gestu jednog dobrotvora, priča je o Budvi u malom..
Tomo se obogatio u Meksiku
Prije smrti Tomo je sačinio zavještanje kojim je odredio da se njegova cjelokupna nepokretna imovina ustanovi kao zaklada „Toma Luketića i njegove žene Stane za školovanje djece iz Budve i Paštrovića.
"Pored imanja koje je od očevine naslijedio na Svetom Stefanu, kupio je dosta zemlje i tako postao veliki posjednik. Svojim radom, poštenjem, bogatstvom i dobročinstvima koja je činio, svrstao se među najuglednije ljude ovoga kraja. Tomo je umro u Budvi 1927. godine, nekoliko mjeseci prije nego što sam se ja rodio. Opijelo na njegovoj sahrani služilo je tada devet sveštenika. Prije smrti Tomo je sačinio zavještanje kojim je odredio da se njegova cjelokupna nepokretna imovina ustanovi kao zaklada „Toma Luketića i njegove žene Stane za školovanje djece iz Budve i Paštrovića“. Da se od toga školuju i djeca Luketića", kaže Miro Luketić.
Opština knjiži na sebe, a ne na zakladu
Nakon što je umrla baba Stane, koja je, kako priča Miro, muža nadživjela 30 godina, cijela imovina prenijeta je na zakladu, što je i u katastru bilo upisano.
"Samo u Budvi Tomo i Stane su imali veliku kuću i oko 40 hiljada kvadrata zemlje u strogom centru. Tu je sada izgrađeno 20-30 kuća, samo je zgrada “Zeta filma” izgrađena na hiljadu kvadrata. To zemljište su davali i dijelili kako su znali. Vila je stradala u zemljotresu, bila je oštećena, međutim, nijesu htjeli da je obnavljaju nego su je srušili. Dobili su pare, za šta imamo dokumenta, novac je bio izdvojen da se ona obnovi, međutim, neko je srušio, a pare uzete. Neko je već tada bio nameračio taj plac. Baba Stane je svoju imovinu, jer je veliki dio imovine van zaklade bio na nju upisan, ostavila nama dvojici sinovaca i Tomovoj sestrični. Od tada pa do danas zaklada nikada nije zaživjela", priča Miro, pokazujući veliku arhivu i svjedočanstva o sudskim sporovima koje godinama vode kako bi ispunili testamentarnu volju svoga djeda.
On navodi da su on i brat bezbroj puta pokušavali da zakladu formiraju, ali nijedna opštinska vlast svih prethodnih decenija, to nije učinila.
"Svaka opštinska vlast do danas je to odlagala, nije poštovala testament, dijelila je zemlju kome joj drago. Sve do 1990. Tomova imovina je bila u katastru uknjižena kao zaklada. Međutim, nekim čudesnim načinom bez ikakve sudske presude odjednom, od te 1990. u katastru sve to je izbrisano i upisano kao vlasništvo Opštine", naveo je Luketić. On, kako sam kaže, više je na izmaku snage, ali i dalje želi da otkrije ko je mogao djedovu imovinu preknjižiti i eliministati zakladu.
"Po mom mišljenju, to je krivična odgovornost onoga ko je to napravio. Mi nasljednici smo godinama pokušavali da dođemo do toga na osnovu čega je to urađeno, ali i pored obraćanja nadležnim institucijama nikada nijesmo dobili odgovor", kaže Miro Luketić.
Opširnije u štampanom izdanju
Bonus video:
